Um primitivnog čoveka
Franz Boas (1858.–1942.), njemačko-američki antropolog, otac američke antropologije, u Um primitivnog čovjeka (1911.) secira mit o "primitivnim" narodima kao inferiornima, promičući kulturni relativizam.
Knjiga, nastala iz predavanja na Vanderbiltu, kritizira rasističke teorije evolucije (poput Gobineauovih), tvrdeći da nema biološke hijerarhije rasa – razlike su kulturne, ne genetske.Boas dijeli djelo na tri dijela: Prvi istražuje metodu antropologije, naglašavajući terensko istraživanje (npr. među Eskimosima) umjesto spekulacija. Drugi analizira um: jezici "primitivnih" (kwakiuški Indijanci) su složeni, mitovi duboki, umjetnost sofisticirana – nisu "dječji", već prilagođeni okolišu. Religija nije "sujevjerje", već logičan svjetonazor. Treći raspravlja o moralu i društvu: "primitivni" imaju etiku jednako razvijenoj, ali drugačiju; ratovi su kulturni, ne urođeni.
Boasov utjecaj: razbio je evrocentrizam, utemeljuje empirizam u etnologiji, inspirira Sapira i Benedicta. Knjiga, ključna protiv kolonijalizma, podsjeća: svaka kultura je cjelovita, bez "napretka" – "um čovjeka je jednako sposoban svuda". Kao manifest humanizma, ostaje aktualna u borbi protiv rasizma.
Jedan primjerak je u ponudi
