Karl Marx

Njemački filozof, ekonomist, socijalni mislilac i revolucionar (Trier, 5. V. 1818 – London, 14. III. 1883). Studirao je pravo i povijest u Bonnu i Berlinu, gdje se upoznao s mladohegelovcima (A. Ruge, B. Bauer, L. Feuerbach i dr.), a potom i filozofiju, iz koje u Jeni 1841. postiže doktorat, te se 1842. neuspješno pokušava habilitirati na sveučilištu u Bonnu. Sudjeluje u osnivanju Rajnskih novina (Rheinische Zeitung, od 1842), razvija veliku publicističku djelatnost, a u listopadu 1842. postaje i glavni urednik Rajnskih novina. Uoči zabrane lista izlazi iz redakcije, te potkraj 1843. odlazi u Pariz k A. Rugeu, gdje upoznaje F. Engelsa, s kojim blisko surađuje sve do kraja svojega života. U to vrijeme nastaju njegova djela: Prilog kritici Hegelove filozofije prava (Zur Kritik der Hegelschen Rechtsphilosophie, 1843), Židovsko pitanje (Zur Judenfrage, 1844), Sveta obitelj (Die heilige Familie oder Kritik der kritischen Kritik, gegen Bruno Bauer und Konsorten, 1845). Na zahtjev pruske vlade 1845. Marx biva prisiljen emigrirati iz Francuske u Belgiju, te u Bruxellesu nastavlja s daljnjom razradbom svoje kritike tadašnjih društvenih odnosa, ali i njemačke filozofske tradicije kao ideološke podloge tih odnosa. Skupa s Engelsom, W. Wolfom, J. Weydemeyerom i dr. osniva u Bruxellesu Komunistički dopisnički komitet, stupa u vezu s francuskim i njemačkim komunistima, radi na promidžbi svojih revolucionarnih shvaćanja. Pridobivši za svoje poglede mnoge ugledne komuniste, posebice one iz dotadašnjega Saveza pravednika (J. Moll, K. Schapper, A. Pfänder, J. G. Eccarius), skupa s Engelsom predlaže osnivanje saveza komunista, do čega dolazi 1847. u Londonu. Potkraj iste godine, na drugom kongresu Saveza komunista, Marxu i Engelsu biva povjerena izradba Manifesta komunističke partije (Manifest der kommunistischen Partei, 1848), u kojem su sažeti temeljni nazori komunista o društvenom razvitku, smislu klasne borbe i njezinim metodama. S izbijanjem revolucije u Njemačkoj 1848. Marx dolazi u Köln, ali ubrzo nakon propasti revolucije emigrira u London, gdje se trajno nastanjuje i zbog vrlo bijednih životnih prilika surađuje u raznim novinama i edicijama, ali također nastavlja s daljnjom razradbom svoje kritike građanske ekonomije. Kada je 1864. osnovana Prva internacionala, Marx je aktivno sudjelovao u njezinu radu, pisao njezine statute, proglase i teze za kongrese. Na temelju djela koja je objavio sam ili s F. Engelsom i većega broja manjih programatskih i političkoteorijskih spisa, te na temelju Engelsovih i drugih interpretacija njemačkih socijalista i ruskih komunista, Marx je shvaćen kao utemeljitelj »historijskog i dijalektičkog materijalizma« i »znanstvenoga socijalizma«. Tek u XX. stoljeću objavljeni su njegovi rukopisi Kritika Hegelove filozofije državnoga prava (Zur Kritik der Hegelschen Rechtsphilosophie. Einleitung, 1844), Njemačka ideologija (Die deutsche Ideologie, 1845–46), Ekonomsko-filozofski rukopisi (Ökonomisch-philosophische Manuskripten, 1844), Osnovne crte kritike političke ekonomije (Grundrisse der Kritik der politischen Ökonomie, oko 1850) i dr., što je potaknulo dugotrajnu i temeljitu raspravu o njegovu djelu i mišljenju u svjetskim razmjerima. Ta djela, zajedno s njegovom disertacijom, otkrila su Marxa kao mislioca krize modernoga doba i građanskog svijeta koji je svoj emancipatorski i revolucionarni naum filozofsko-antropologijski, socijalno-filozofski i filozofski-povijesno utemeljio i razvio kao kritiku. Svojim opusom i djelovanjem snažno je utjecao na međunarodni radnički pokret te na socijalističke i komunističke partije širom svijeta.