Leon Uris

Leon Marcus Uris (3. kolovoza 1924. – 21. lipnja 2003.) bio je američki književnik i scenarist, poznat po povijesnim romanima koji tematiziraju sukobe 20. stoljeća. Rođen u Baltimoreu, Maryland, od roditelja židovskog podrijetla, Wolfa Williama i Anne Uris, služio je u američkim marincima tijekom Drugog svjetskog rata (1942.–1945.). Njegova književna karijera započela je romanom Battle Cry (1953.), temeljenim na ratnim iskustvima, koji je adaptiran u film 1955.

Najpoznatije djelo, Exodus (1958.), svjetski je bestseler o osnivanju Izraela, plod dvogodišnjeg istraživanja i intervjua. Roman je adaptiran u film 1960. s Paulom Newmanom. Slijedili su Mila 18 (1961.) o ustanku u varšavskom getu, Armageddon (1963.) o poslijeratnom Berlinu, Topaz (1967.), špijunski roman adaptiran od Hitchcocka 1969., te Trinity (1976.), saga o irskom nacionalizmu. QB VII (1970.) bavi se suđenjem za klevetu inspiriranim stvarnim događajima iz Exodusa. Kasnija djela uključuju The Haj (1984.) o arapsko-izraelskom sukobu i Mitla Pass (1988.), djelomično autobiografski roman. S trećom suprugom, fotografkinjom Jill Peabody, surađivao je na knjizi Ireland: A Terrible Beauty (1975.).

Urisovi romani, prevedeni na brojne jezike, bili su komercijalno uspješni, ali kritičari su ih često opisivali kao više oslonjene na povijesne činjenice nego na književnu suptilnost. Umro je od zatajenja bubrega 2003. na Shelter Islandu, New York, ostavivši značajan trag u povijesnoj fikciji. Njegovi rukopisi čuvaju se u Harry Ransom Centru, Sveučilište Teksas.