Pajo Kanižaj

Hrvatski književnik (Đelekovec kraj Koprivnice, 22. VII. 1939 – Zagreb, 4. XI. 2015). Diplomirao jugoslavistiku 1967. na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Bio je glavni urednik humorističkih listova Paradoks i Žalac te urednik igranoga programa za djecu i mladež na HRT-u. Plodan aforističko-satirički pjesnik za djecu i odrasle, koji je oštro komentirao suvremene društvene pojave. Pjesme kerempuhovskog ugođaja pisane su pristupačnom kajkavštinom s primjesama gradskoga žargona te s vrlo čestim sintaktičkim i rječničkim ludičkim značajkama. Ponajbolje su sabrane u zbirci I onda neš pil (1995). Među knjigama za djecu ističu se pjesničke zbirke Prsluk pucam (1976), Šarabara (1976), 3čave pjesme (1993), Čudo u djetetu (2002), roman Zapisi odraslog limača (1978), priče Kad sam bio odrastao (1983), Druge i treće priče (1995) i dr. Pisao je i dramske tekstove za djecu i mladež, a većina ih je izvedena na pozornici: E, moj Gorane (1975), Tata, udajem se za crnca (1978), Oprez lijevo, oprez desno (1981), Minica (1985), Šarabara (1986) i dr. Autor je scenarija za cjelovečernji animirani film Čudnovate zgode šegrta Hlapića (1997) M. Blažekovića prema romanu I. Brlić-Mažuranić.

Citiranje: Kanižaj, Pajo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 7. 11. 2023.