Jovan Ristić

Jovan Ristić, srpski redatelj (2. april 1939, Beograd - 12. oktobar 2013, Beograd). Školovao se u Beogradu gdje je maturirao u III muškoj gimnaziji, potom diplomirao režiju na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju, u klasi profesora Vjekoslava Afrića.

U zaletu, jedan za drugim, osniva niz kamernih teatara: DADOV, zatim Teatar Levo, Kabare Stepenice, Kabare Komarac, kao i Pozorište igralište sa Radomirom Stevićem Rasom. Postaje asistent Bojana Stupice, prati ga u stopu obuzet njegovim postupcima, pokušava malo i da liči na njega, pa Trifkovića režira unatraške, i postaje ekscentrični boem o čijim ispadima bruji tadašnja beogradska "štrafta". U teatru i počinje njegova karijera. Režirao je u mostarskom i beogradskom Narodnom pozorištu, Ateljeu 212, Savremenom pozorištu, Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu i Teatru "Gavela" u Zagrebu.

Na televiziju dolazi 1966. kao redatelj kultne serije "Koncert za ludi mladi svet", koncipira prve muzičke spotove Elipsa i Silueta, potom se u subverzivnom mjuziklu "Naše priredbe" kritički poigrava sa osjetljivim društvenim paradoksima, režira "Divlje godine", "Mokranjčeve dane", "Povratak džezu", "Bilo pa prošlo", "Sedam plus Sedam", "Malo ja, malo ti" i još 2500 televizijskih emisije, uz 3000 manifestacija među kojima i osam sletova za Josipa Broza Tita. Režira prvi Zdravkov koncert na Marakani, a potom i film "Pjevam danju, pjevam noću". Vodi autorski tim "Nedeljnog popodneva" i "Igara bez granica". Jedan je od osnivača Drugog programa Televizije Beograd, u kojoj je proveo 48 godina kao redatelj, urednik i autor emisija.

Usporedo radi za talijanske (RAI), njemačke (ZDF), rumunjske, bugarske, mađarske, sovjetske i portugalske televizijske kuće. Učestvuje na festivalima u Varšavi, Dublinu, Moskvi, Barceloni, Bledu, Portorožu i drugim gradovima širom bivše Jugoslavije, osvajajući više od dvadeset važnih nagrada među kojima i Zlatnu ružu Montrea 1979.

Povrh svega bio je svestrani kolekcionar I jedan od naših najznačajnih filatelista, dobitnik zlatnih medalja i komesar srpskih postavki na međunarodnim izložbama. Zahvaljujući njegovim idejama i upornosti dobili smo divne serije maraka posvećenih glumcima i redateljima.

Oni koji su ga poznavali kažu da je znao biti "težak, isključiv, ponekad i na svoju štetu. Umjetnik u sticanju neprijatelja ali i prijatelja, a tako dobar, topao i nježan čovjek ..."