Anatole France
Anatole France (pravo ime Anatole François Thibault), francuski književnik (Pariz, 16. IV. 1844 – Saint-Cyr-sur-Loire, 12. X. 1924). Iako je za života bio slavljen od suvremenika (trajno Proustovo nadahnuće), za noviju je recepciju mnogo manje zanimljiv. Njegov antiklerikalizam, vjera u razum, »nasmiješeni skepticizam« i jasan, klasični stil djeluju pomalo naivno i staromodno u duhovnom, političkom i estetičkom ozračju nakon II. svjetskog rata. Načitani sin pariškoga knjižara ušao je u književnost razmjerno kasno s djelom Zločin Sylvestra Bonnarda (Le Crime de Sylvestre Bonnard, 1881), gdje se miješaju građanska kultura i humanizam s tjeskobama rođenima iz Pariške komune. Istodobno je objavio prvi u nizu autobiografskih romana (Knjiga moga prijatelja – Le Livre de mon ami, 1885; Pierre Nozière, 1899; Mali Pierre – Le Petit Pierre, 1918), u kojima poluizmišljeno djetinjstvo služi tematiziranju pobune protiv poretka, a odatle će niknuti piščevo ljevičarstvo, vjera u socijalizam i osjećaj za društvenu pravdu (Afera Crainquebille – L’Affaire Crainquebille, 1901). Odgojen na djelu Rabelaisa, Montaignea i Voltairea, France je vrstan stilist koji se odlučio za klasičnu mjeru i jasnoću. U političkom životu angažirao se na strani A. Dreyfusa, pozdravljao je ideju socijalizma i Listopadske revolucije. Kao ugledni književni kritičar i kroničar, France je književno konzervativan, unatoč progresivnim političkim stavovima. U mnogobrojnim povijesnim i naprednim romanima (Thaïs, 1890; Pečenjarnica kraljice Pédauque – La Rôtisserie de la reine Pédauque, 1893) France razotkriva stereotipe: o Francuskoj revoluciji u romanu Bogovi žeđaju (Les Dieux ont soif, 1912), ili o oportunizmu Republike (u 4. sv. Suvremene povijesti – L’Histoire contemporaine, 1897–1901). U djelima iz starosti prevladavaju skepsa i ironija (Otok pingvina – L’Ile des pingouins, 1907; Pobuna anđela – La Révolte des anges, 1914). Franceovo je djelo paradoksalno zbog unutrašnjeg protuslovlja: ono odražava građansku kulturnu tradiciju kojoj vrijednosti osporava a predrasude osuđuje, unatoč tomu što joj u estetičkom smislu još pripada. Dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1921.
Citiranje: France, Anatole. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 7. 11. 2023.
Titel im Angebot
Crveni krin
Crveni krin (1894.) nije samo priča o zabranjenoj strasti – to je suptilna, ironična freska jednog svijeta u kojem se ljubav, politika i umjetnost prepliću u tankoj, gotovo prozirnoj mreži konvencija i želja.
Mali Pierre
Roman Mali Pierre (1918.) Anatolea Francea autobiografsko je djelo u kojemu autor kroz blagu ironiju i sjećanja oživljava idilične i poučne trenutke vlastitog djetinjstva u Parizu.
Pečenjarnica / Bogovi žeđaju
In den Romanen Der Ofen und Gottes Durst zeigt Anatole France den Weg von Vernunft und Humanismus zum Fanatismus auf und kritisiert soziale Vorurteile, Dogmatismus und Machtmissbrauch.
Savremena historija: Brijest na bedemu
Der erste Teil der berühmten Tetralogie Zeitgeschichte, veröffentlicht 1897 vom französischen Nobelpreisträger Anatole France. Ein Klassiker des europäischen Realismus und der Satire aus der Jahrhundertwende.
Savremena istorija
France's tetralogy, written through the lens of Professor Bergeret, dissects French society at the end of the 19th century. Through politics, intrigue, and the Dreyfus affair, hypocrisy, religious dogmatism, and provincial mentality are exposed.
Svrakino čudo
In the work, the author talks in a witty and satirical way about human credulity, superstition and the tendency to declare ordinary events to be miracles.
Taida: roman iz aleksandrijskih vremena
The novel Taida, published in 1890, is one of the most famous works by French Nobel Prize winner Anatole France. The work is inspired by the legend of Saint Taida of Egypt, a 4th-century courtesan who converted to Christianity.
Taida: roman iz aleksandrijskih vremena
The novel Taida, published in 1890, is one of the most famous works by French Nobel Prize winner Anatole France. The work is inspired by the legend of Saint Taida of Egypt, a 4th-century courtesan who converted to Christianity.