Mile Budak

Mile Budak (Sveti Rok kraj Gračaca, 30. kolovoza 1889. – Zagreb, 7. lipnja 1945.) bio je hrvatski književnik, odvjetnik, političar i jedan od glavnih ideologa ustaškog pokreta.

Rođen u siromašnoj ličkoj seljačkoj obitelji, završio je gimnaziju u Senju i Gospiću, studirao pravo u Zagrebu. Sudjelovao je u Prvom svjetskom ratu, bio zarobljenik. U međuratnom razdoblju djelovao je kao odvjetnik i književnik. Godine 1932. teško je pretučen od jugoslavenskih policijskih agenata, nakon čega je emigrirao u Italiju i pridružio se ustaškom pokretu Ante Pavelića.

U NDH (1941.–1945.) obnašao je visoke dužnosti: ministar bogoštovlja i nastave, veleposlanik u Berlinu, ministar vanjskih poslova te doglavnik. Jedan je od ključnih ideologa režima i zagovornika radikalne hrvatske nacionalne politike. Nakon sloma NDH uhvaćen je, osuđen na smrt na vojnom sudu u Zagrebu i pogubljen vješanjem.

Budak je prije rata bio plodan prozaik orijentiran na ruralni realizam s jakim naglaskom na lički seljački život, običaje i nacionalni identitet. Počeo je objavljivati 1930-ih. Najznačajnija djela:

• "Opanci dida Vidurine" (1933., ličke novele)
• "Na ponorima" (1932.)
• "Ognjište" (I–IV, 1938.) – njegovo najopsežnije i najpoznatije djelo, epski roman o ličkom seljaštvu
• Rascvjetana trešnja (1939.)
• "Direktor Križanić", "Privor", "Pod gorom", "Na Veliki petak" i brojne novele i drame.

Pisao je realističnu prozu s romantičarskim i nacionalnim idealima, glorificirajući hrvatsko seljaštvo. Djela su mu nakon 1945. zabranjena u socijalističkoj Jugoslaviji, a ponovno su objavljivana u dijaspori i nakon 1990-ih. Prevođen je na više jezika.

Budakova sudbina simbolizira duboke podjele u hrvatskoj povijesti 20. stoljeća: za jedne značajan književnik i nacionalni djelatnik, za druge kontroverzna politička figura odgovorna za ustašku ideologiju i politiku.