Erazmo Roterdamski

Erazmo Roterdamski (pravo ime Geert Geerts, sam se potpisivao Erasmus Desiderius), nizozemski humanist, filozof i filolog (Rotterdam, 28. X. 1466. ili 1469 – Basel, 12. VII. 1536). Kao izvanbračno dijete, taj »Voltaire XVI. st.« (W. Dilthey) pohađao je vjerske škole u Deventeru i ’s-Hertogenboschu, a po završetku novicijata u Steynu stupio u Augustinski red. Zapažen po darovitosti i sâm nesklon svećeničkomu pozivu, 1494. prešao je u službu Henriju od Bergena, biskupu u Cambraiu, te kao njegov tajnik, a poslije samostalno, putovao Švicarskom, Italijom, Francuskom i Engleskom. Pretežito u oskudici i pobolijevajući, uzdržavajući se privatnim podukama ili milodarima povremenih mecena, Erazmo je na svojim mnogobrojnim putovanjima upoznao mnoge kulturne sredine i istaknute ljude i stekao vjernu sliku o europskoj duhovnoj, političkoj i socijalnoj zbilji. U Engleskoj, gdje je uspostavio mnogobrojne značajne veze, dobio je naslov baccalaureusa iz teologije, a u Torinu doktorat (1506). U Veneciji je bio gost Alda Manuzija, koji mu je omogućio tiskanje zbirke od oko 3000 poslovica iz djelâ klasičnih pisaca (Adagia, 1500), a već sljedeće godine ponovno se zatekao u Engleskoj gdje je, boraveći kod kancelara Th. Morea, napisao svoje glasovito djelo Pohvalu ludosti (Ἐγϰώμıον μωρίας seu Laus stultitiae, 1509), britku satiru na ondašnje duhovne, crkvene i društvene prilike.

Erazmo je zarana stekao slavu humanista; u Cambridgeu je predavao grčki i egzegezu Svetoga pisma, a 1514. otišao je u Basel kako bi izdao svoja djela. Ondje, kao i u mnogim drugim gradovima, biva trijumfalno dočekan pa je napokon bio pozvan i na dvor Karla Habsburškog u Bruxellesu da bude kraljev savjetnik s rentom od 400 florina. Njegov se boravak u Bruxellesu poklapao s početcima reformacije. Luther i cijeli reformatorski krug očekivali su da će Erazmo, istaknuti kritičar papinstva i crkv. zloporaba, pristupiti pokretu. Ali je Erazmo vrlo brzo prozreo netolerantni fanatizam i sektaški duh reformatorskih vođa i, unatoč svojim simpatijama za proturim. smjer reformacije, čuvao je svoju javnu neutralnost. God. 1522., u povodu objavljivanja Erazmovih Razgovora (Colloquia Familiaria, 1518), Luther je konačno odbacio Erazma; otada je počelo njihovo smrtno neprijateljstvo; na Erazmovu raspravu u kojoj se zagovaraju slobodarske ideje O slobodi volje (De libero arbitrio, 1524), Luther je odgovorio žučljivim pamfletom O neslobodi volje (De servo arbitrio), u kojem Erazma naziva »pironovcem, epikurejcem, ateistom i svetogrdnikom«. I upravo kada je Erazmo svojom replikom na Lutherove Zatočnike (Hyperaspistes) udaljio od sebe i one reformatorske elemente koji su mu još bili skloni, započela je protiv njega bjesomučna kampanja i s papističke strane. Sorbonna je pokrenula protiv njega proces, osudila ga (1527) kao neprijatelja Crkve, a prevoditelj njegovih Razgovora, Louis Berquin, bio je spaljen na lomači. Obasut klevetama iz obaju tabora, Erazmo se sklonio u Basel, ali je i odande, zbog vjerskih nemira, morao bježati. Neko je vrijeme živio u Freiburgu (Breisgau), no uskoro se vratio u Basel i posvema povukao u mir učenjačkoga rada. Odbio je poziv Klementa VII. na koncil u Augsburgu; ostao je nijem i na breve Pavla III., kojim mu je papa podijelio priorat u Deventeru, godišnju rentu od 3000 forinti i navijestio mu kardinalski šešir. Smrt je pretekla ostvarenje njegove želje da se vrati u rodnu Nizozemsku; njegovoj agoniji nije prisustvovao nijedan svećenik. – Po svojem književnoznanstv. radu i životnom stavu Erazmo je najsvjetlija i najznačajnija ličnost humanizma. Majstor lat. stila, njegovao je sve knjiž. oblike od pjesništva do rasprava. Njegova izdanja Aristotela, Novoga zavjeta, Jeronima, Augustina, Ambrozija itd. temeljna su djela eur. filologije i tekstovne kritike; njegov spis O razboritom studiju (De ratione studii) prvi je sustavan program humanističke škol. izobrazbe, dok iz niza njegovih dijatriba i pisama izbija lik čovjeka koji je vedrim životnim optimizmom, širinom i kritičnošću svojih pogleda, nepomirljivošću prema moralnomu licemjerju i krivotvorinama ljudskih svetinja, ali i tolerantnom samilošću prema ljudskim nevoljama i slabostima, visoko nadrastao svoju epohu. Zato je djelo Erazma Roterdamskog u mnogim odrednicama navijestilo buduću epohu prosvjetiteljstva.


Naslovi u ponudi

Pohvala ludosti

Pohvala ludosti

Erazmo Roterdamski

In "Praise of Folly", Erasmus observes all the nonsense of his time under a magnifying glass, criticizing the ancient authors themselves. Illustrations by Hans Holbein the younger taken from the Basel edition of 1676. Foreword by Veljko Korać.

Rad, 1984.
Hrvatski. Latinica. Broširano.
5,76
Triumf i tragika Erazma Roterdamskog / Pohvala gluposti

Triumf i tragika Erazma Roterdamskog / Pohvala gluposti

Stefan Zweig, Erazmo Roterdamski

The back cover is a facsimile of the cover "In Praise of Folly" from 1521 - the original is kept in the Zagreb University Library.

Binoza, 1936.
Hrvatski. Latinica. Broširano s omotom.
56,28