Erich Auerbach

Njemački povjesničar književnosti (Berlin, 9. XI. 1892 – Wallingford, SAD, 13. X. 1957). Po struci romanist, prvo sveučilišni profesor u Marburgu, zatim, kao emigrant iz nacističke Njemačke, profesor u Ankari, a nakon II. svjetskog rata u SAD-u; jedan je od velikih književnopovijesnih autoriteta XX. stoljeća. Njegovo glavno djelo Mimesis prevedeno je na mnogobrojne jezike. Knjiga je osebujna kako zbog neobične širine obzora tako i zbog metodološkoga postupka. U jeku stilističke orijentacije u znanosti o književnosti Auerbach istražuje problem modeliranja ljudske zbilje, od Homerove Odiseje do V. Woolf, u dvadesetak interpretacija odabranih tekstova, znakovitih za promjene u shvaćanju književnosti i mimetičkih mogućnosti književne riječi: od antike, srednjovjekovlja i renesanse do realizma XIX. stoljeća i psihograma moderne. Antički pojam u naslovu Auerbach shvaća široko: kao naziv za težnju pisaca da nađu stilske modalitete koji su primjereni svagda novim povijesnim iskustvima. Golem književnopovijesni luk od antike do XX. st. počiva na određenim konstantama: na stilu (zapravo vizuri) stroge selekcije iskustvenih podataka, najčistije u klasicizmu, i na stilu koji je u jezičnom i tematskom pogledu otvoren prema slojevitosti i složenosti ljudskoga života. Objavljeno 1946., djelo je još uvijek jedna od najutjecajnijih povijesti književnih mijena i konvencija, napose zbog izvanredno uspjeloga spoja mikroskopije i makroskopije. Ostala djela: Dante kao pjesnik zemaljskog svijeta (Dante als Dichter der irdischen Welt, 1929), Uvod u studij romanske filologije (Introduction aux études de philologie romane, 1949), Književni jezik i publika latinske kasne antike i srednjovjekovlja (Literatursprache und Publikum in der lateinischen Spätantike und Mittelalter, 1958).

Citiranje: Auerbach, Erich. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 7. 11. 2023.