Anatole France
Anatole France (pravo ime Anatole François Thibault), francuski književnik (Pariz, 16. IV. 1844 – Saint-Cyr-sur-Loire, 12. X. 1924). Iako je za života bio slavljen od suvremenika (trajno Proustovo nadahnuće), za noviju je recepciju mnogo manje zanimljiv. Njegov antiklerikalizam, vjera u razum, »nasmiješeni skepticizam« i jasan, klasični stil djeluju pomalo naivno i staromodno u duhovnom, političkom i estetičkom ozračju nakon II. svjetskog rata. Načitani sin pariškoga knjižara ušao je u književnost razmjerno kasno s djelom Zločin Sylvestra Bonnarda (Le Crime de Sylvestre Bonnard, 1881), gdje se miješaju građanska kultura i humanizam s tjeskobama rođenima iz Pariške komune. Istodobno je objavio prvi u nizu autobiografskih romana (Knjiga moga prijatelja – Le Livre de mon ami, 1885; Pierre Nozière, 1899; Mali Pierre – Le Petit Pierre, 1918), u kojima poluizmišljeno djetinjstvo služi tematiziranju pobune protiv poretka, a odatle će niknuti piščevo ljevičarstvo, vjera u socijalizam i osjećaj za društvenu pravdu (Afera Crainquebille – L’Affaire Crainquebille, 1901). Odgojen na djelu Rabelaisa, Montaignea i Voltairea, France je vrstan stilist koji se odlučio za klasičnu mjeru i jasnoću. U političkom životu angažirao se na strani A. Dreyfusa, pozdravljao je ideju socijalizma i Listopadske revolucije. Kao ugledni književni kritičar i kroničar, France je književno konzervativan, unatoč progresivnim političkim stavovima. U mnogobrojnim povijesnim i naprednim romanima (Thaïs, 1890; Pečenjarnica kraljice Pédauque – La Rôtisserie de la reine Pédauque, 1893) France razotkriva stereotipe: o Francuskoj revoluciji u romanu Bogovi žeđaju (Les Dieux ont soif, 1912), ili o oportunizmu Republike (u 4. sv. Suvremene povijesti – L’Histoire contemporaine, 1897–1901). U djelima iz starosti prevladavaju skepsa i ironija (Otok pingvina – L’Ile des pingouins, 1907; Pobuna anđela – La Révolte des anges, 1914). Franceovo je djelo paradoksalno zbog unutrašnjeg protuslovlja: ono odražava građansku kulturnu tradiciju kojoj vrijednosti osporava a predrasude osuđuje, unatoč tomu što joj u estetičkom smislu još pripada. Dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1921.
Citiranje: France, Anatole. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 7. 11. 2023.
Titel im Angebot
Crveni krin
„Crveni krin“ (1894) nije samo priča o zabranjenoj strasti – to je suptilna, ironična freska sveta u kome se ljubav, politika i umetnost prepliću u tankoj, gotovo providnoj mreži konvencija i želja.
Kraljica Pedauque, Bogovi žeđaju
Mali Pjer
Ostrvo pingvina
Pečenjarnica / Bogovi žeđaju
In den Romanen Der Ofen und Gottes Durst zeigt Anatole France den Weg von Vernunft und Humanismus zum Fanatismus auf und kritisiert soziale Vorurteile, Dogmatismus und Machtmissbrauch.
Savremena historija: Brijest na bedemu
Der erste Teil der berühmten Tetralogie Zeitgeschichte, veröffentlicht 1897 vom französischen Nobelpreisträger Anatole France. Ein Klassiker des europäischen Realismus und der Satire aus der Jahrhundertwende.
Savremena istorija
Die aus der Perspektive von Professor Bergeret verfasste Tetralogie „France“ analysiert die französische Gesellschaft des späten 19. Jahrhunderts. Anhand von Politik, Intrigen und der Dreyfus-Affäre werden Heuchelei, religiöser Dogmatismus und provinziell
Svrakino čudo
In dem Werk spricht der Autor auf witzige und satirische Weise über die menschliche Leichtgläubigkeit, den Aberglauben und die Tendenz, gewöhnliche Ereignisse zu Wundern zu erklären.
Taida: roman iz aleksandrijskih vremena
Der 1890 erschienene Roman Taida ist eines der bekanntesten Werke des französischen Nobelpreisträgers Anatole France. Das Werk ist von der Legende der Heiligen Taida aus Ägypten inspiriert, einer Kurtisane aus dem 4. Jahrhundert, die zum Christentum konve
Taida: roman iz aleksandrijskih vremena
Der 1890 erschienene Roman Taida ist eines der bekanntesten Werke des französischen Nobelpreisträgers Anatole France. Das Werk ist von der Legende der Heiligen Taida aus Ägypten inspiriert, einer Kurtisane aus dem 4. Jahrhundert, die zum Christentum konve









