Skender Kulenović

Bošnjački i srpski književnik (Bosanski Petrovac, 2. IX. 1910 – Beograd, 25. I. 1978). Studirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1937. bio među pokretačima i urednicima muslimanskoga književnoga časopisa Putokaz. Sudjelovao u antifašističkoj borbi od 1941; s H. Kikićem pokrenuo Krajiški partizan, u kojem je 1942. objavio poemu Stojanka majka Knežopoljka. Nakon rata uređivao listove i časopise Pregled, Književne novine, Nova misao. Bio je ravnatelj drame Narodnoga pozorišta u Sarajevu i dramaturg Narodnoga pozorišta u Mostaru, potom urednik Izdavačke kuće Prosveta u Beogradu (1966–78). Objavio je pjesme i poeme (Ševa, 1952; Soneti, 1968), drame (Večera, 1949; Svjetlo na drugom spratu, 1959; Djelidba, 1963), pripovijetke (Noć u vezirskom gradu, 1938; Starac i dijete, 1950; Divanhana, 1972; Gromovo đule, 1975) i roman Ponornica (1977), u kojima prevladavaju lirski ugođaji i psihološki doživljaj rata. Premda sklon epskomu načinu kazivanja, stvorio je moderan izraz iznimne metaforičnosti i vitalizma.