Voda, usta čempresa
Svojom novom zbirkom Ivica Mijačika podastire čitatelju pedeset pjesmotvora koje je svrstao u pet ciklusa a u svakom ciklusu je deset pjesama.
U tom „okviru“ autor nam nudi luk koji se rasprostire od izvorišta preko raznih oblika „građenja i dosega“, leta, ushita, poniranja, krugom našeg mimohoda sve do čempresa, mogućeg oblika svršetka. Zbirka nosi naslov Voda, usta čempresa te čitatelj može naslutiti, pa i pomisliti, da Mijačika ispisuje, zagovara, promiče svojevrsnu „hidrofiliju“ koja ima neke dodire, sveze, „poslove“ s florealnim inventarom što ga nudi i zrcali autorova ishodišna sredozemnost. Početni ciklus Voda govori da se takve slutnje nisu bez osnove. Autor sažetim, hermetičnim, gnomskim izričajem, u kojem se prepleće tvarno i nadrealno, empirijsko i fikcionalno, fiksira i projicira slike i situacije, sklopove i kombinacije u kojima primjerice „pupoljak“ kani „obuti postole“ a tu je i „trenutni leptir“ koji od pupoljka očekuje odgovore na neke dvojbe i zagonetke.
One copy is available
