Gavrijada

Roman ne slijedi klasičnu biografsku liniju. Umjesto toga, koristi fikcionaliziran, fragmentaran i refleksivan pristup u prikazivanju Gavrila Principa i ideje pobune protiv carstva. Kovačević prikazuje Gavrila ne samo kao povijesnu figuru, već kao simbol revolucionarne svijesti mladog čovjeka iz potlačenog naroda. Radnja se događa kroz retrospektivu, razmišljanja, ispovijesti i sjećanja likova koji su povezani s idejom pobune, domovine, slobode i smrti. Gavrilo je prikazan kao tragična, idealistička ličnost, vođena uvjerenjem da se nasiljem može otvoriti prostor za promjenu. Međutim, roman ne slavi atentat kao herojstvo, već ga preispituje iz različitih kutova – moralnih, političkih i ljudskih. Time se djelo odvaja od nacional-romantičarskog prikaza i otvara prostor za kritičko promišljanje povijesti.