
Psihologija i alhemija
„Psihologija i alhemija“ je remek-delo analitičke psihologije, u kojem Jung povezuje srednjovekovnu alhemiju sa nesvesnim procesima psihe, pokazujući da su alhemijski simboli univerzalni arhetipovi – most između mitologije, religije i psihoterapije.
Jung vidi alhemičare kao pionire introspekcije: njihova potraga za kamenom mudrosti nije samo hemijska, već projekcija kolektivnog nesvesnog – arhetipskih slika i simbola koji se pojavljuju u snovima i vizijama, što vodi ka individuaciji, procesu integracije suprotnosti radi postizanja celine (Ja).
U uvodu, Jung brani istraživanje duše od kritika i optužbi za „religioznost“. Drugi deo analizira snove pacijenta – fizičara Volfganga Paulija – koji, ne znajući ništa o alhemiji, sanja simbole poput „svetskog sata“, mandale koja simbolizuje kosmički poredak i jedinstvo suprotnosti. Jung ih tumači alhemijski: nigredo (crnilo, suočavanje sa haosom i tamom psihe), albedo (belina, pročišćenje i duhovno buđenje) i rubedo (crvenilo, konačno sjedinjenje, rađanje nove svetlosti – lumen novum).
Treći deo duboko se bavi simbolima: Merkurije predstavlja srebro kao duh koji jede sopstveni rep (uroboros), otelotvorujući ciklus uništenja i stvaranja; prima materija, haotično tlo iz kojeg se rađa lapis filozoforum – simbol Ja, ne spoljašnji artefakt, već unutrašnja stvarnost. Alhemija je „zapadna joga“, nastavak hrišćanskog misticizma u podzemlju, gde alhemičar postaje Hristov propovednik, iskupljujući ne samo materiju, već i Boga u sebi: „Opus [alhemijsko delo] je drama psihe koja se žrtvuje za spas sveta.“
Knjiga inspiriše razumevanje da je transformacija psihe alhemijsko delo: prelazak iz haosa u zlatnu celinu. Njeno čitanje zahteva strpljenje – knjiga može biti zbunjujuća, ali je i oslobađajuća, podsećajući nas da je ljudski put mističan, a nesvesno – laboratorija duše.
Jedan primerak je u ponudi





