
Mrtve duše
„Mrtve duše“ (1842) je briljantna satira koja razotkriva moralnu i društvenu trulež carske Rusije kroz Čičikovljevu prevaru sa mrtvim kmetovima, uz Gogoljevu virtuoznu mešavinu humora, ironije i lirizma.
Roman „Mrtve duše“ je satirično remek-delo ruske književnosti koje kritikuje društvene i moralne devijacije carske Rusije. Glavni lik, Čičikov, šarmantni prevarant, putuje kroz provincije kupujući „mrtve duše“ – imena preminulih kmetova koji su još uvek na spiskovima zemljoposednika, za koje se plaća porez. Njegov plan je da koristi ove duše kao zalog za dobijanje kredita i obogaćivanje.
Radnja prati Čičikova dok pregovara sa raznim zemljoposednicima, od škrtog Korobočki do rasipnog Nozdrjova i melanholičnog Pljuškina. Svaki lik otkriva različite karaktere i slabosti ruskog društva – pohlepu, sujetu, glupost i moralni pad. Gogolj majstorski koristi humor i ironiju, stvarajući groteskne portrete koji prikazuju korupciju i duhovnu prazninu. Čičikovljev naizgled besmislen poduhvat postaje metafora za trgovinu ništavilom u društvu lišenom vrednosti.
Roman, zamišljen kao trilogija po uzoru na Danteovu „Božanstvenu komediju“, ostao je nedovršen. Prvi deo, jedini objavljeni, završava se Čičikovljevim bekstvom nakon što je njegova obmana otkrivena. Gogoljev stil kombinuje realizam, satiru i lirske digresije, poput čuvenog odlomka o Rusiji kao trojci koja juri u nepoznato.
Jedan primerak je u ponudi