
Sovin huk
Bilo mu je previše neprijatno čak i da pomisli na sramotu koju bi doživeo ako bi ga uhvatili kako voajerizuje. Voajeri obično gledaju žene kako se svlače... Ono što je osećao, ono što ga je mučilo, bilo je kao strašna žeđ koju je morao da utoli.
Morao je da je vidi, morao je da je posmatra. Priznajući to, takođe je priznao da je spreman da rizikuje mogućnost da bude otkriven jedne noći. Izgubio bi posao. Njegova ljubazna gazdarica, gospođa Rouds, vlasnica apartmana Kamelot, bila bi užasnuta i zamolila bi ga da se odmah iseli. A onda bi momci u kancelariji - pa, osim Džeka Nilsona - Robert lako mogao da zamisli kako jedan drugom govore: „Zar ti nisam uvek govorio da nešto nije u redu sa tim tipom?... On nikada ne igra poker sa nama, zar ne?“ Morao je da prihvati taj rizik. Čak i ako niko nikada nije shvatio kako ga je posmatranje devojke kako mirno obavlja svoje svakodnevne poslove smirilo, govorilo mu da za neke ljude život može imati smisla i biti radostan, i skoro ga je navelo da poveruje da i on može ponovo pronaći taj smisao i tu radost. Dakle, devojka mu je pomagala.
Jedan primerak je u ponudi





