Ana Ahmatova

Ruska pjesnikinja (Boljšoj Fontan kraj Odese, 23. VI. 1889 – Domodedovo kraj Moskve, 5. III. 1966). Biografijom i pjesničkim motivima vezana za Petrograd, 1910–18. udana za N. S. Gumiljova, prijateljevala s A. Modiglianijem, od 1910. pripadala akmeizmu; prva zbirka Večer (1912). Prema prevratu 1917. odnosila se kritički, nakon zbirke Anno Domini MCMXXI. (1921) nije tiskana sve do 1940 (zbirka Iz šest knjiga -Iz šesti knig). Rat provela u evakuaciji (Taškent), 1946. postala s M. Zoščenkom predmetom partijske hajke i živjela u izolaciji sve do 1958., kada joj se ponovno pojavljuju zbirke lirike. Dobila nagradu Taormina 1964., počasni doktorat u Oxfordu 1965. Naglašeno lirsko pjesništvo očituje suzdržanost u izričaju osjećaja, sklonost tragici koja osobni doživljaj pretvara slijedom povijesnih zbivanja u opću bol, gdjekad s religijskom motivikom Krunica (Čëtki, 1913). Odana je ruskoj tradiciji i kulturi Petrograda. U prvim zbirkama njeguje kratke oblike, ali je Poema bez junaka (Poêma bez geroja, 1960) opsežan lirski triptih, koji obuhvaća motive ruske kulture početkom XX. st. Rekvijem (Rekviem, 1963) poema je o gubitku najbližih u zatvorima i logorima.