Gabriel Garcia Marquez
Gabriel José García Márquez (Aracataca, Kolumbija, 6. ožujka 1927. - Ciudad de México, Meksiko, 17. travnja 2014.) kolumbijski je pisac, novinar, izdavač i politički aktivist. Dobio je Nobelovu nagradu za književnost 1982.godine. Prva uspješna knjiga bila mu je »Pukovniku nema tko pisati«, objavljena 1961., a slijedio je »Pogreb velike mame« godinu dana kasnije.
Za svoju najslavniju knjigu »Sto godina samoće« pričao je kako mu se dok je prilazio Acapulcu dogodilo svojevrsno otkrivenje i nije znao ni sam zašto, ali je znao da treba napisati tu knjigu. Doživljaj je bio tako cjelovit, da je na tom mjestu mogao izdiktirati prvo poglavlje, od riječi do riječi. Romantičnim se temama vratio 1986. knjigom »Ljubav u doba kolere«, snažnom, poetičnom i komičnom pričom o ljubavi na duge staze u kojoj je opisana i priča o ljubavi njegovih roditelja. Uslijedile su »General u labirintu«, »12 hodočasnika« (zbirka pripovjedaka), »Ljubav i drugi demoni«.
Naslovi u ponudi
Neverovatna i tužna istorija nevine Erndire i njene bezdušne babe: sedam priča
Ni jedan od tekstova koji čine ovu knjigu nisu bili zamišljeni da ugledaju svjetlost u sadašnjem obliku. Priče polaze od projekta knjige pripovjedaka za djecu koji nije ostvaren i kraće novele “Istorija Erendire”, nastale iz epizode “Sto godina samoće”.
Pukovniku nema tko da piše
Pukovniku nema tko da piše je novela, napisana između 1956. -1957. i izdana 1961. Priča je to o siromašnom, umirovljenom pukovniku, veteranu rata, koji se još uvijek nada svojoj mirovini koja mu je obećana prije petnaest godina.
Pukovniku nema tko da piše
Pukovniku nema tko da piše je novela, napisana između 1956. -1957. i izdana 1961. Priča je to o siromašnom, umirovljenom pukovniku, veteranu rata, koji se još uvijek nada svojoj mirovini koja mu je obećana prije petnaest godina.
Sjećanje na moje tužne kurve
Ljubav je uvijek bila najvažnija tema proznog opusa Gabriela Garcíe Márqueza. No, u njegovom novom romanu Sjećanje na moje tužne kurve ovaj pisac slavi ljubav na najduhovitiji način dosada.
Sto godina samoće
Roman je jedno od najvažnijih djela latinoameričke književnosti 20. stoljeća i ključni predstavnik magičnog realizma, žanra u kojem se svakodnevni događaji spajaju s nadrealnim i fantastičnim elementima.