Boris Prikril

Boris Prikril (Zagreb, 4. svibnja 1915. – Rijeka, 29. prosinca 1995.) bio je hrvatski elektrotehnički inženjer, prometni stručnjak i jedan od najplodnijih publicista o pomorskoj povijesti i ratovanju na moru u Hrvatskoj .

Diplomirao je elektrotehniku i strojarstvo na Tehničkom fakultetu u Zagrebu 1941., a doktorirao 1946. disertacijom Planska izgradnja Jugoslavije u dva petogodišnja plana . Tijekom karijere obnašao je niz važnih funkcija: vodio je izradu prvog petogodišnjeg plana Jugoslavije (1946.–1948.), bio pomoćnik ministra narodne obrane i upravljao razvojem jugoslavenske brodogradnje od 1948. . U Rijeci je bio generalni inženjer Generalne direkcije brodograđevne industrije (1951.–1953.), savjetnik etiopske vlade za planiranje i gospodarski razvoj (1957.–1961.), regionalni savjetnik za Afriku i šef odsjeka za energetiku Ekonomske komisije UN-a (1961.–1965.), te je vodio razvojni sektor Luke Rijeka (1970.–1974.) .

Kao autor, Prikril se istaknuo brojnim djelima o pomorskoj povijesti i ratovanju. Među njegovim najpoznatijim knjigama su Pakao Pacifika (1954.), Borba za Sredozemlje (1956.), Nevidljivi neprijatelj na Atlantiku (1958.) i trodijelna serija Tri tisuće godina pomorskih ratova (1985.) . Njegova djela odlikuju se detaljnom analizom pomorskih bitaka i strateškim uvidima, čime je značajno doprinio razumijevanju pomorske povijesti.