Mihail A. Bulgakov

Ruski književnik (Kijev, 15. V. 1891 – Moskva, 10. III. 1940). Studirao medicinu u Kijevu, radio kao seoski liječnik; od 1919. bavio se književnošću, od 1921. živio u Moskvi. Povremeno radio u kazalištu, ali ga je u tom radu ometala vlast. Pisao novinske podlistke i crtice; roman Bijela garda (Belaja gvardija, 1924) uprizoren je u MHAT-u kao Dani Turbinovih (Dni Turbinyh, 1926), ali je naišao na otpor režimske kritike, pa je tek Staljinova intervencija omogućila nastavak prikazivanja. Satirički komadi Zojkin stan (Zojkina kvartira, 1926), Grimizni otok (Bagrovyj ostrov, 1927) samo su se kratko pojavili na pozornici, ali nisu tiskani. Zabranjene su bile drama s temom ruske emigracije Bijeg (Beg, 1926–28) i drama o sukobu umjetnika i države Molière (Mol’er, 1930–36).

Jedina za života objavljena knjiga bila je zbirka novela Đavolijada (D’javoliada, 1925), pisanih u Gogoljevoj tradiciji, od kojih je Kobna jaja (Rokovye jajca) građena na fabuli o katastrofičnoj primjeni znanosti u rukama neukih, ali podobnih izvršitelja. Potonja groteskna pripovijest još je bliža znanstvenoj fantastici – Pseće srce (Sobač’e serdce, 1925). Ta pripovijest, objavljena na Zapadu 1968., doživjela je i niz uprizorenja. Roman Bijela garda izišao je u knjizi tek 1969., a 1965. objavljen je časopisno i Kazališni roman (Teatral’nyj roman, 1936–37), pisan na temelju osobnog iskustva rada u MHAT-u, sa satiričkim oštricama prema prepoznatljivim djelatnicima, ali i s faustovskim motivom »prodaje sotoni«. Najveće mu je djelo roman Majstor i Margarita (Master i Margarita), objavljen 1966/67. s cenzurnim kraćenjima, a 1973. u cjelini. Oslonjen na tradiciju Gogoljeve groteske, roman dovodi u suvremenu Moskvu vragove, ali se gradi oko »Majstora« – autora »romana u romanu« o odnosu vlasti (Poncija Pilata) i humane misaonosti Nazarećanina Ješue (Kristovo izvorno hebrejsko ime). Preklapanje fabule o progonjenom »Majstoru« u birokratiziranoj Moskvi, s evanđeoskim »uskrsnim« misterijem i faustovskim motivima, koje upotpunjuje ideja oslobađajuće snage ljubavi (lik Margarite), daju romanu filozofski smisao i trajnu vrijednost kakvu nisu dosegnula ni kazališna ni filmska uprizorenja.