Martin Heidegger

Martin Heidegger (Meßkirch, 26. rujna 1889. – Freiburg im Breisgau, 26. svibnja 1976.), njemački filozof egzistencijalizma. Nasljednik učenja fenomenologije Edmunda Husserla. Jedan od važnijih filozofa 20. stoljeća. Njegovo opsežno učenje o ontologiji spada među najveće pothvate u filozofiji 20. stoljeća.

Njegov kratkotrajni angažman u Hitlerovom nacional-socijalističkom pokretu 1933. – 1934. (kada je imenovan za rektora u Freiburgu) su predmet trajnog interesa i rasprava, kao i Heideggerova ljubavna veza sa židovskom studenticom i kasnije glasovitom filozofkinjom Hannah Arendt, analitičarkom totalitarizma tijekom 1920-ih godina.

Filozofija Heideggerovo mišljenje je posvećeno pitanju o bitku. Ispitivanja egzistencije o njenoj vremenitosti, kao bitka ljudskog opstojanja, služe za pripremanje pitanja o bitku samom. Kao neprimjerene suvremenoj situaciji čovjeka i bitnom određenju mišljenja odbacuje sve tradicionalne filozofske discipline (logiku, etiku, estetiku).

Jedan je od najhvaljenih, ali i najosporavanijih filozofa 20. stoljeća. Odmah nakon izlaska svojega glavnog djela "Bitak i vrijeme" (Sein und Zeit) 1927. Heidegger je u središtu filozofskih rasprava. U toj knjizi zauzima se za filozofsko mišljenje koje će ponajprije biti usmjereno na pitanje o smislu ili istini bitka. Heidegger bit čovjeka određuje ukazujući na pješčani sat vremenitosti; odozdo kroz uzak prolaz sadašnjosti nadire prošlost. Zbog zagonetnog jezika rijetki su ga pročitali, a još ih je manje shvaćalo ono što čitaju. Usprkos tomu, to djelo je izvršilo golem utjecaj. Filozofija se treba baviti bitkom jer je to pitanje, kako je Heidegger tumačio, palo u zaborav pod utjecajem građanskog subjektivizma i nihilističkog mišljenja. Svojom ontologijom skrenuo je s puta zapadnoeuropskog filozofiranja, koje je u ontološkoj problematici uvijek išlo za tim da projicira sebe na bitak, te se tako izvršavalo nasilje nad njim.

Heidegger je, za razliku od građanske filozofske misli, čovjeka proglasio čuvarem bitka, jer samo čovjek može shvatiti istinu i njegov smisao. Njegova opća filozofska stajališta odjeknula su na širem estetskom planu, posebno u poimanju biti umjetnosti. Heidegger nije do kraja prevladao građansku filozofiju, ostaje u njezinu okviru, ali je pitanje izgubljenosti čovjeka kroz gubljenje kontakta s bitkom, važno pitanje Martina Heideggera, jer je osvijetlio otuđenost čovjeka od vlastite biti. Heideggerova je filozofija imala golem utjecaj u Europi. Djelovao je i na francuski egzistencijalizam, posebno na Sartrea.

Djela Bitak i vrijeme (Sein und Zeit, 1927.) Kant i problem metafizike (Kant und das Problem der Metaphysik, 1929.) O bîti razloga (Vom Wesen des Grundes, 1929.) Što je metafizika? (Was ist Metaphysik?, 1929.) O bîti istine (Vom Wesen der Wahrheit, 1943.) Objašnjenja o Hölderlinovu pjesništvu (Erläuterungen zu Hölderlins Dichtung, 1944.) Platonov nauk o istini: s pismom o humanizmu (Platons Lehre von der Wahrheit: mit einem Brief über den Humanismus, 1947.) Šumski putovi (Holzwege, 1950.) Uvod u metafiziku (Einführung in die Metaphysik, 1953.) Što znači misliti? (Was heißt denken?, 1954.) Predavanja i članci (Vorträge und Aufsätze, 1957.) Identitet i razlika (Identität und Differenz, 1957.) Stavak razloga (Der Satz vom Grund, 1957.) Opuštenost (Gelassenheit, 1959.) Na putu k jeziku (Unterwegs zur Sprache, 1959.) Nietzsche (I–II, 1961.) Pitanje o stvari (Die Frage nach dem Ding, 1962.) Putokazi (Wegmarken, 1967.) K stvari mišljenja (Zur Sache des Denkens, 1969.) Sveukupno izdanje (Gesamtausgabe, od 1975.)