Marin Srakić

Đakovačko-osječki nadbiskup i teolog (Ivanovci, 6. VII. 1937). Teologiju studirao u Đakovu i Zagrebu, gdje je postigao licencijat, a na Papinskom lateranskom sveučilištu u Rimu doktorirao temom iz moralne teologije (1975). Nakon svećeničkog zaređenja 1960., pastoralno djelovao u Slavonskom Brodu i Podravskim Podgajcima do 1965., potom u Đakovu u Bogoslovnom sjemeništu bio odgojitelj (1965–67., 1970–73) i rektor (1977–89) te profesor moralne teologije na Visokoj bogoslovnoj školi (poslije Teologija u Đakovu, 1966–67., 1970–99). Pomoćni je biskup đakovački i srijemski od 1990., koadjutor od 1996. i rezidencijalni biskup od 1997. Od uspostave Đakovačko-osječke nadbiskupije 2008. do umirovljenja 2013. bio je njezin prvi nadbiskup i metropolit. Bio je član nekoliko vijeća i komisija pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji te njezin predsjednik 2007–12. Objavio je Bibliografiju knjiga, brošura, monografija i muzikalija svećenika Đakovačke i Srijemske biskupije 1527–2006 (1992) te djelo Zabrana školskog vjeronauka u doba komunizma (2000). Objavljena su mu Sabrana djela u 11 svezaka (2013).