Stanisław Jerzy Lec

Stanisław Jerzy Lec (pravo prezime de Tusch-Letz), poljski književnik (Lavov, 6. III. 1909 – Varšava, 7. V. 1966). Iz ugledne židovske obitelji plemićkoga naslova. Studirao polonistiku i pravo u Lavovu, bio suradnik ljevičarskih časopisa i feljtonist. Od 1934. u Varšavi; 1941. zatočen u koncentracijskom logoru u ukrajinskom Tarnopolu, odakle je nakon dvije godine pobjegao, postavši potom sudionikom partizanskoga pokreta otpora. Nakon rata ataše za novinstvo NR Poljske u Beču; 1950–52. u emigraciji u Izraelu. Najpoznatiji je po satiričkim pjesničkim zbirkama Zoo (1935), Šetnja cinika (Spacer cynika, 1946) i Život je pošalica (Życie jest fraszka, 1948). Nepodoban u razdoblju socrealizma, nakon 1956. objavio je zbirke pjesama O Abelu i Kainu (Do Abla i Kaina, 1961) i Tjeralica (List gończy, 1963), zbirke pošalica Iz tisuću i jedne pošalice (Z tysiąca i jednej fraszki, 1959) i Berba pošalica (Fraszkobranie, 1966) te knjižice aforizama Nepočešljane misli (Myśli nieuczesane, 1959) i Nove nepočešljane misli (Myśli nieuczesane nowe, 1964), koje su mu donijele slavu jednog od najvećih svjetskih aforista. Majstor kratkih, lapidarnih formi u kojima razotkriva egzistencijalne i društvene apsurde. Prevodio s njemačkoga.