Slavko Goldstein

Hrvatski novinar i nakladnik (Sarajevo, 22. VIII. 1928 – Zagreb, 13. IX. 2017). Gimnaziju polazio u Karlovcu. S četrnaest godina (1942) priključio se antifašističkoj borbi. Nakon rata surađivao je u Studentskom listu (od 1947), a 1952. bio član osnivačke redakcije Vjesnika u srijedu, gdje je radio kao novinar i urednik (1952–53., 1959–60). Otada je neprekidno djelovao u hrvatskom novinarstvu i nakladništvu, jedno vrijeme i na filmu. Bio je urednik i komentator na Radio Zagrebu (1954–58). Člancima o kulturi, politici i suvremenim fenomenima kasnijih godina surađivao je u Startu i Danasu. Napisao stotine novinskih i esejističkih tekstova, predgovora ili pogovora knjigama koje je uredio, a napisao je i više scenarija za filmove (Signali nad gradom, 1960., Prometej s otoka Viševice, 1964., Akcija »Stadion«, 1977., i dr.). U nakladništvu se javlja od 1960-ih, najprije kao glavni urednik Stvarnosti (1968–70), zatim kao direktor Sveučilišne naklade Liber, direktor Novoga Libera (od 1991), savjetnik u Cankarjevoj založbi (1983–92) te direktor lista Tjednik (1996–97). Glavni urednik časopisa Erasmus (1993–97). Osnivač i prvi predsjednik Hrvatske socijalno-liberalne stranke (1989–90). Predsjednik Židovske općine Zagreb (1986–90). Napisao knjige: Prijedlog 85: glas iz privrede (1985), Holokaust u Zagrebu (2001., koautor I. Goldstein), 1941.: godina koja se vraća (2007), Jasenovac i Bleiburg nisu isto (2011., koautor I. Goldstein), Tito (2015., koautor), Jasenovac: tragika, mitomanija, istina (2016., koautor I. Goldstein).