Angažirana vjera
Kršćanstvo se od svojih početaka unutarnje sučeljava s pitanjem je li religija mističnog, initimističkog odnosa s Bogom – sve do kušnje bijega i prezira čovjeka i svijeta, ili je proročka, angažirana vjera – odgovorna za svijet.
Ovdje donosimo neka razmišljanja francuskoga filozofa Emmanula Mouniera (1905-1950) iz njegove knjige Angažirana vjera. Ona su poticaj ne samo da posegnemo za tom knjigom nego da u vlastitoj dilemi između zauzetosti i pasivnosti, između privatističke vjere i pragmatičnoga korištenja evanđelja, tražimo svoj put. Mounier pripada jedinstvenoj struji francuskih kršćana, poznatoj pod nazivom kršćanski personalizam, koji su inzistirali na dostojanstvu ljudske osobe između nacionalizma i fašizma, s jedne, i materijalističkoga komunizma, s druge strane. Mounier nije dočekao II. vatikanski sabor, kojem se sa svojim prijateljima toliko nadao i isticao njegovu potrebu.
Jedan primjerak je u ponudi
