Herbert Marcuse

Herbert Marcuse (Berlin, 19. srpnja 1898. – Starnberg, 29. srpnja 1979.) bio je njemačko-američki filozof, sociolog i politički teoretičar, jedan od najvažnijih predstavnika Frankfurtske škole i kritičke teorije društva. Njegovo stvaralaštvo obilježavaju kritika kapitalizma, autoritarizma, potrošačkog društva i suvremenih oblika društvene kontrole.

Studirao je germanistiku i filozofiju u Berlinu i Freiburgu, gdje je doktorirao 1922. godine. Na njegov intelektualni razvoj snažno su utjecali Karl Marx, Georg Wilhelm Friedrich Hegel, Sigmund Freud i Martin Heidegger. Godine 1933., nakon dolaska nacista na vlast, napustio je Njemačku te se pridružio Institutu za društvena istraživanja. Poslije se nastanio u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je predavao na više sveučilišta.

U djelu Um i revolucija (1941.) istraživao je odnos Hegelove filozofije i društvene teorije. Knjigom Eros i civilizacija (1955.) pokušao je povezati marksizam i Freudovu psihoanalizu, razmatrajući mogućnost društva oslobođenog suvišne represije.

Njegovo najpoznatije djelo, Čovjek jedne dimenzije (1964.), donosi kritiku razvijenoga industrijskog društva u kojemu tehnologija, masovna potrošnja i proizvodnja lažnih potreba pridonose društvenom konformizmu i sužavanju kritičkog mišljenja.

Među važnijim djelima nalaze se Sovjetski marksizam (1958.), Esej o oslobođenju (1969.), Kontrarevolucija i pobuna (1972.) te Estetska dimenzija (1978.). Poseban odjek imao je njegov esej Represivna tolerancija (1965.), u kojemu propituje odnos tolerancije, političke moći i društvene nejednakosti.

Tijekom 1960-ih Marcuse je postao važan intelektualni oslonac studentskih i novoljevičarskih pokreta, premda nije nekritički prihvaćao sve njihove metode i ciljeve.

Njegova filozofija povezuje društvenu kritiku, oslobođenje pojedinca, estetsko iskustvo i mogućnost drukčijeg društvenog poretka. Marcuseov utjecaj ostaje značajan u političkoj filozofiji, sociologiji, kulturnim studijima i suvremenoj kritici potrošačkog društva.