Herbert Marcuse
Njemački filozof i sociolog (Berlin, 19. VII. 1898 – Starnberg, 29. VII. 1979), jedan od najistaknutijih pripadnika frankfurtske škole. Nakon studija filozofije u Berlinu i Freiburgu, 1933. emigrirao je pred nacizmom u SAD, gdje je postao profesorom na različitim sveučilištima. U duhu G. W. F. Hegela, K. Marxa, S. Freuda, E. Husserla i M. Heideggera, Marcuse je razvio vlastitu koncepciju »kritičke teorije društva« koja teži ozbiljenju filozofije u suvremenom industrijskom društvu. Suprotstavljajući se sustavu »umnoga neuma«, u kojem čovjek funkcionira kao jednodimenzionalno biće, Marcuse zahtijeva jednu vrstu neortodoksne prakse, u kojoj konkretna ljudska egzistencija nije izvedena iz normativnoga (vladajućega) pojma egzistencije, nego se razumije iz njezina izravnoga događanja. Ideologija je sastavni dio procesa proizvodnje, a tehnološka< racionalnost postaje zbilja totalitarne moći. Glavna djela: Hegelova ontologija i teorija povijesnosti (Hegels Ontologie und die Theorie der Geschichtlichkeit, 1932), Um i revolucija (Reason and Revolution, 1941), Eros i civilizacija (Eros and Civilisation, 1955), Čovjek jedne dimenzije (One-Dimensional Man, 1964), Kultura i društvo (Kultur und Gesellschaft, I–II, 1965), Kraj utopije (Das Ende der Utopie, 1967), Ideje za kritičku teoriju društva (Ideen zu einer kritischen Theorie der Gesellschaft, 1968).
Naslovi u ponudi
Hegelova ontologija i teorija povijesnosti
In this work, Marcuse deals with the interpretation of Hegel's philosophy through the prism of ontology and historicity, trying to connect it with questions that were relevant to existentialism and phenomenology in the interwar period.
Kontrarevolucija i revolt
In this book Herbert Marcuse makes clear that capitalism is now reorganizing itself to meet the threat of a revolution that, if realized, would be the most radical of revolutions: the first truly world-historical revolution.