Federico Garcia Lorca

Federico García Lorca (Fuente Vaqueros kraj Granade, 5. lipnja 1898. – okolica Granade, kolovoz 1936.) bio je španjolski pjesnik, dramatičar, glazbenik i crtač, jedan od najvažnijih predstavnika Generacije 1927. Njegovo stvaralaštvo povezuje andaluzijsku narodnu kulturu s modernističkom i nadrealističkom imaginacijom.

Odrastao je u obitelji zemljoposjednika i učiteljice. Studirao je u Granadi, a od 1919. boravio u madridskoj Residenciji de Estudiantes, gdje se sprijateljio sa Salvadorom Dalíjem i Luisom Buñuelom. Glazba je trajno obilježila njegov pjesnički ritam, zanimanje za usmenu predaju i razumijevanje umjetnosti.

Prvu knjigu, putopisnu prozu Impresiones y paisajes, objavio je 1918. Slijede Libro de poemas (1921.), Canciones (1927.) i glasoviti Ciganski romansero (Romancero gitano, 1928.). Zbirka Poema del cante jondo (1931.) nadahnuta je dubokom pjesmom andaluzijske tradicije. Boravak u SAD-u 1929.–1930. potaknuo je nastanak zbirke Pjesnik u New Yorku (Poeta en Nueva York, objavljena 1940.), u kojoj se vizionarske slike povezuju s osudom rasizma, otuđenja i društvene nepravde.

Važna su mu pjesnička djela i Tužaljka za Ignacijem Sánchezom Mejíasom (1935.), Diván del Tamarit te postumno objavljeni Soneti mračne ljubavi. U kazalištu je ostvario snažne tragedije Krvava svadba (Bodas de sangre, 1933.), Yerma (1934.) i Dom Bernarde Albe (La casa de Bernarda Alba, napisan 1936.). Vodio je putujuće studentsko kazalište La Barraca, približavajući španjolske klasike seoskoj publici.

Njegovi likovi sukobljavaju se s društvenim zabranama, potisnutom željom i nasiljem. Na početku Španjolskoga građanskog rata ubili su ga pobunjenici povezani s nacionalističkim taborom. Točan dan smrti nije konačno utvrđen. Lorca je ostao simbol pjesničke slobode i jedna od najizvođenijih figura moderne drame.