Naš čakavski problem: marginalije

Štefanić u knjizi raspravlja o statusu čakavštine u odnosu na štokavski standard, njezinoj književnoj vrijednosti, mogućnostima uporabe u suvremenoj književnosti te o kulturnoj i jezičnoj marginalizaciji čakavskog govornog područja (Istra, Kvarner, Dalmacija). Djelo pripada onodobnim raspravama o hrvatskom književnom jeziku i narječjima, koje su bile žive u međuratnom razdoblju. Autor se zalaže za veće priznavanje i književno oživljavanje čakavštine, kritizirajući prevlast štokavskog izraza.

Knjiga je pisana polemičkim, osobnim i angažiranim stilom tipične marginalije – ne kao sustavna znanstvena studija, nego kao niz subjektivnih zapažanja, kritika i prijedloga. Bonifačićev predgovor daje joj dodatnu težinu u književnim krugovima.

U vrijeme kada je hrvatski jezični standard bio čvrsto štokavski, ovakva djela predstavljala su glasove u obranu dijalekatske raznolikosti i regionalnih književnih tradicija. Štefanićeva knjižica spada među rjeđe priloge čakavskoj jezično-književnoj problematici 1930-ih.

Danas je ovo izdanje bibliografska rijetkost, a povremeno se spominje u studijskim programima kroatistike kao dopunska literatura uz teme o hrvatskim narječjima, regionalnoj književnosti i jezičnoj politici. Predstavlja zanimljiv dokument međuratnih rasprava o hrvatskom jezičnom identitetu i odnosu standarda prema dijalektima.