Fenomenologija duha

U Fenomenologiji duha Hegel istražuje koncept duha, pitajući se kako je ono sastavljeno od sebe i od svjeta, i u procesu daje prikaz čitavog sistema metafizike, etike i političke filozofije. Često spominjano kao jedno od Hegelovih radikalnijih djela, ono daje uvod u poznatu Hegelovu dijalektiku. Hegel u ovoj knjizi unosi razvoj svih mogućih formi svijesti, do tačke u kojoj svijest postaje moguća ne kao puki fenomen, već kao realnost kakva je ona po sebi, poistovjećena kako sa saznanjem apsoluta tako i sa trenutkom kada "duh" konačno saznaje sebe. "Fenomenologija duha" sadrži odličnu analizu krhke prirode samosvijesti, a naročito načina na koji ona zavisi od priznanja od strane drugih. Prema tome, pojava singularnog "duha" kao suprotnost normalnoj pluralnosti mnoštva duhova opravdana je društvenom prirodom samosvijesti.