Antun Branko Šimić
Antun Branko Šimić (1898.–1925.) jedan je od najvažnijih hrvatskih ekspresionističkih pjesnika. Rođen je u Drinovcima (BiH), školovao se u Širokom Brijegu, Mostaru i Zagrebu, gdje je rano počeo pisati i uređivati književne časopise (Vijavica, Juriš). Njegov književni opus kratak je, ali iznimno utjecajan, jer je unio modernističke i ekspresionističke elemente u hrvatsku poeziju. Umro je od tuberkuloze u 27. godini života.
Šimić je bio pjesnik, esejist, književni kritičar i prevoditelj. Njegova najpoznatija zbirka Preobraženja (1920.) donosi sažetu, ritmičku poeziju snažnih emocija, u kojoj prevladavaju motivi smrti, prolaznosti, umjetnosti i čovjekove unutarnje borbe. Njegov pjesnički izraz obilježen je slobodnim stihom, sažetošću i ekspresivnošću.
Najpoznatije pjesme: Opomena, Pjesnici, Smrt i ja, Moja preobraženja, Hercegovina...
Bibliografija:
Preobraženja (1920.) – jedina objavljena zbirka za njegova života; Kritički i esejistički tekstovi objavljeni u časopisima (Juriš, Vijavica); Posthumno objavljeni tekstovi i sabrana djela.
Šimićev doprinos hrvatskoj književnosti ostao je neizbrisiv, a njegova poezija i dalje inspirira mnoge generacije pjesnika.
Naslovi u ponudi
Pjesme
Izbor poezije najznačajnijeg hrvatskog modernog pesnika. Šimić je bio predvodnik ekspresionizma u hrvatskoj književnosti, a njegovu poeziju odlikuju jake emocije, originalan izraz i filozofska razmišljanja o životu, smrti i umetnosti.
Pjesme i eseji
„Gedichte und Essays“ von A. B. Šimić ist eine posthume Publikation, die ausgewählte Gedichte und Essays einer der Schlüsselfiguren des kroatischen Expressionismus vereint. Diese Auswahl seiner Gedichte und Essays wurde von Vesna Krmpotić herausgegeben.
