Antun Branko Šimić
Antun Branko Šimić (1898.–1925.) jedan je od najvažnijih hrvatskih ekspresionističkih pjesnika. Rođen je u Drinovcima (BiH), školovao se u Širokom Brijegu, Mostaru i Zagrebu, gdje je rano počeo pisati i uređivati književne časopise (Vijavica, Juriš). Njegov književni opus kratak je, ali iznimno utjecajan, jer je unio modernističke i ekspresionističke elemente u hrvatsku poeziju. Umro je od tuberkuloze u 27. godini života.
Šimić je bio pjesnik, esejist, književni kritičar i prevoditelj. Njegova najpoznatija zbirka Preobraženja (1920.) donosi sažetu, ritmičku poeziju snažnih emocija, u kojoj prevladavaju motivi smrti, prolaznosti, umjetnosti i čovjekove unutarnje borbe. Njegov pjesnički izraz obilježen je slobodnim stihom, sažetošću i ekspresivnošću.
Najpoznatije pjesme: Opomena, Pjesnici, Smrt i ja, Moja preobraženja, Hercegovina...
Bibliografija:
- Preobraženja (1920.) – jedina objavljena zbirka za njegova života;
- Kritički i esejistički tekstovi objavljeni u časopisima (Juriš, Vijavica);
- Posthumno objavljeni tekstovi i sabrana djela.
Šimićev doprinos hrvatskoj književnosti ostao je neizbrisiv, a njegova poezija i dalje inspirira mnoge generacije pjesnika.
Naslovi u ponudi
A. G. Matoš: In memoriam o 20-godišnjici pjesnikove smrti
Spomen-zbornik objavljen 1934. godine u nakladi Ljube Wiesnera (Wiesnerova biblioteka, knj. 1). Urednički i autorski predvodi je Antun Barac, a surađuju Milan Ogrizović, Tin Ujević, Ljubo Weisner i drugi hrvatski književnici i kritičari.
Pjesme
Izbor poezije najvažnijeg pjesnika hrvatske moderne. Šimić je bio predvodnik ekspresionizma u hrvatskoj književnosti, a poezija mu je obilježena snažnim emocijama, originalnim izražajem i filozofskim promišljanjima o životu, smrti i umjetnosti.
Pjesme i eseji
„Pjesme i eseji“ A. B. Šimića posthumno je izdanje koje okuplja odabrane pjesme i eseje jednog od ključnih figura hrvatskog ekspresionizma. Ovaj izbor njegove poezije i eseja uredila je Vesna Krmpotić.
