
Quo vadis
Henrik Sjenkijević je 1905. dobio Nobelovu nagradu za roman Kuo Vadis, o progonu hrišćana tokom Neronove vladavine u Rimskom carstvu.
Naslov "Kuo Vadis" znači "Gde ideš?" i aludira na hrišćansku legendu u kojoj sveti Petar, bežeći iz Rima zbog progona, sreće Isusa koji mu govori da se vraća u Rim da ponovo bude razapet. Ovaj motiv simbolizuje posvećenost i žrtvu u ime vere.
Roman prati ljubavnu priču između Vinicija, mladog rimskog patricija, i Ligije, hrišćanke koja potiče iz pokorenog ligijskog plemena. Vinicije se zaljubljuje u Ligiju i odlučuje da je osvoji, ali njegov put je pun prepreka zbog razlika u veri i načinu života. Tokom svoje potrage, Vinicije se upoznaje sa hrišćanstvom i prolazi kroz ličnu transformaciju. Kroz odnos sa Ligijom postaje svestan lepote i moralne snage hrišćanskih učenja, što ga na kraju navodi na prelazak na hrišćanstvo.
Roman takođe detaljno opisuje dekadenciju i okrutnost Nerona, koji je poznat po svom brutalnom progonu hrišćana. Posle požara u Rimu, koji istoričari pripisuju Neronu, car okrivljuje hrišćane i počinje da ih nemilosrdno progoni. Opisi mučenja hrišćana u Koloseumu i druge stravične scene naglašavaju njihovu požrtvovanost i hrabrost, ali i protivljenje rimskom moralnom padu.
Sjenkijević je ovim delom želeo da istakne univerzalnu borbu između dobra i zla i moć vere i ljubavi kao pokretačke snage za promene u društvu. „Kuo Vadis“ je postalo jedno od najpoznatijih književnih dela sa temom ranohrišćanske istorije i dobilo je Sjenkijeviča Nobelovu nagradu za književnost 1905. godine.
Nema primeraka u ponudi
Poslednji primerak je nedavno prodat.