Graditelj svratišta

Roman prati Jakova, graditelja i vizionara, koji u dalmatinskom zaleđu 18. stoljeća pokušava izgraditi svratište – mjesto okupljanja i utočišta za putnike i lokalno stanovništvo. Njegov pothvat nije samo fizički, već i simbolički čin: gradnja svratišta predstavlja nastojanje da se stvori red i smisao u kaotičnom svijetu obilježenom mletačkom vlašću, društvenim nejednakostima i sukobima između tradicije i modernizacije. Jakov se suočava s otporom lokalnih moćnika, birokracijom i vlastitim unutarnjim dilemama, dok pokušava ostvariti svoj san. Kroz Jakovljev život, Aralica prikazuje složene odnose između pojedinca i zajednice, istražujući kako osobne ambicije i ideale često nailaze na prepreke u obliku društvenih normi, korupcije i političkih intriga. Svratište postaje metafora za potragu za boljim svijetom i očuvanjem ljudskosti u teškim vremenima.