Mladice
Roman Mladice (1938.) prikazuje život i duhovni rast mlade generacije Hrvata u međuratnom razdoblju – njihove ideale, unutarnje sukobe, ljubav, nacionalno buđenje i traženje smisla u turbulentnom vremenu.
Antun Bonifačić (1901.–1986.), književnik, esejist, profesor i političar, objavio je roman Mladice 1938. godine u izdanju Matice hrvatske u Zagrebu. Djelo predstavlja jedno od njegovih najznačajnijih proznih ostvarenja prije Drugog svjetskog rata.
Roman pripada socijalno-psihološkoj prozi s naglašenim nacionalnim i generacijskim temama. Kroz sudbine mladih intelektualaca i studenata Bonifačić prikazuje duhovno i nacionalno buđenje hrvatske mladeži u 1930-ima. Djelo istražuje sukob tradicije i modernosti, osobni identitet, ljubavne odnose, ideološke podjele i težnju za autentičnim životom u vremenu političke napetosti Kraljevine Jugoslavije.
Stil je dinamičan, analitičan i intelektualan, s jakim lirskim pasažima. Bonifačić, kao izvrstan stilist, vješto spaja introspekciju likova s širim društvenim kontekstom. Roman odiše optimizmom mladosti, ali i sviješću o teškoćama kroz koje prolazi hrvatski narod. Kritika ga je primila pozitivno, a doživio je i drugo, dopunjeno izdanje 1943. godine.
Mladice se smatraju važnim djelom hrvatske međuratne književnosti koje izražava duh generacije rođene početkom 20. stoljeća. Nakon rata Bonifačić je emigrirao (živio u SAD-u), pa je njegov opus djelomično zanemaren u domovini. Danas se roman cijeni kao autentičan prikaz hrvatske intelektualne mladosti uoči velikih povijesnih lomova i kao rijetko antikvarno izdanje Matice hrvatske.
Jedan primerak je u ponudi
