Majčin grijeh
Zbirka pripovijesti Branka Klarića s naslovnom novelom Majčin grijeh (1940.) i drugim pričama moralno-duhovnog i socijalnog karaktera, katolički je intonirana proza tada mladog učitelja, pjesnika i prozaika.
Branko Klarić (1912.–1945.) bio je učitelj, pjesnik duhovne i rodoljubne lirike te pripadnik katoličkih književnih krugova. Poginuo je na Križnom putu nakon Bleiburga. Iako je najpoznatiji po poeziji, ovom zbirkom pokazao je sklonost moralističkoj i duhovnoj prozi.
Zbirka sadrži priče pisane jednostavnim, emotivnim stilom s jasnim katoličkim moralnim porukama. Dominantne teme su grijeh i pokajanje, majčinska ljubav i žrtva, obiteljski sukobi, siromaštvo, vjera te duhovno iskupljenje. Naslovna pripovijest Majčin grijeh i druge slične novele obrađuju posljedice moralnih padova na obitelj i sudbinu pojedinca, uz naglasak na mogućnost pokajanja i spasenja.
Knjižica je namijenjena široj katoličkoj publici, posebno obiteljima i mladima, te ima didaktički i potsticajni karakter. Naslovnicu je ilustrirao Vladimir Mirosavljević, hrvatski slikar, grafičar, ilustrator i arheolog. Stil je realističko-moralistički, tipičan za katoličku književnost međuratnog razdoblja – bez većih umjetničkih eksperimentiranja, ali iskren i poučan.
Danas je ovo rijetka antikvarna publikacija, zanimljiva za proučavanje duhovne i katoličke književnosti u Hrvatskoj pred Drugi svjetski rat. Zbirka odražava konzervativne vrijednosti hrvatske katoličke inteligencije toga doba – naglasak na obitelji, moralnoj čistoći i vjerskom životu. Kao i većina Klarićevih djela, nakon 1945. bila je marginalizirana u socijalističkoj Jugoslaviji.
Jedan primerak je u ponudi
