Bijela Kuga

Dubravko Habek, r. 1965. u Bjelovaru, liječnik, specijalist za porodništvo i ginekologiju, primarijus, znanstveni savjetnik, sveučilišni profesor, prvi staž stjecao na ratištima u Domovinskom ratu, trenutno radi na ginekološkoj klinici u zagrebačkoj bolnici na Sv. Duhu, doktorirao je dva puta. Prvi put iz medicine, a drugi put iz povijesti, s tezom o prvoj vojnoj i građanskoj bolnici u Bjelovaru i njenoj ulozi u organizaciji zdravstvene skrbi Varaždinskog generalata. Radeći na drugom doktoratu, dobro je upoznao i povijest primaljske službe u bjelovarskom kraju i samom Bjelovaru u doba razvojačenja Vojne krajine i godinama Prvog svjetskog rata i došao do dragocjene građe, za medicinu, ali i za književnost. Na osnovi te građe, s nesumnjivim darom za pripovijedanje, napisao je vrlo dobar roman o sudbini primalje koja na kraju XIX. st. stiže iz Klagenfurta u zabitno bilogorsko selo Veliku Ciglenicu (koje u mnogočemu podsjeća na Krležin Vučjak), Bijela kuga, i tako se uspješno pridružio nemaloj vrsti liječnika-pisaca, odnosno pisaca-liječnika, kakvi su u svjetskoj književnosti primjerice Conan Doyle, Čehov, Somerset Maugham, Cronin, a u hrvatskoj Demeter, Milivoj Dežman, Feldman, Bartul Matijaca, Drago Štambuk ili Ivo Balenović.

„Razvojačila se Vojna granica“, kaže u proslovu svojoj priči sam autor. „Muževi se vratili iz vojni. Bilogorsko tipično selo toga vremena s jedinim pismenim trojcem: župnik, učitelj i primalja. Postavih u ovome djelu izučenu primalju u središte zbivanja. Od njena dolaska iz monarhističkog uređenoga grada nekadašnjega carstva u selo Varaždinskoga generalata u drugoj polovici XIX. stoljeća prepuštena svojemu umu, rukama i dragome Bogu. I nikome više. Daleko od svoje obitelji i ljubavi. Stalno između života i smrti, umiranja i življenja. U borbi s praznovjerjem, vještičarenjem i bijelom kugom.“