Uvod u psihoanalizu

Sigmund Freud je održavao svoja Predavanja za uvod u psihoanalizu, i to tijekom dva zimska semestra 1915./1916., te 1916. /1917. godine pred raznim slušateljima različitih fakulteta Sveučilišta u Beču. Radi se o njegovim pojedinačnim predavanjima, vezanim uz njegovo sveučilišno djelovanje. Tekstove iz prva dva dijela ove knjige zapisao bi najčešće sam, i to odmah po završetku samog predavanja, dok su tekstovi iz trećeg dijela bili unaprijed pripremljeni. Cjelokupnu je ovu zbirku dao objaviti 1916. te 1917. godine, podijelivši je osobno na ova tri dijela.

Freud nije nikad objavio neki pravi udžbenik. No, njemu se najviše približavaju upravo ova njegova Predavanja. Osnovni zakoni duševnih kretanja koje je otkrio, a posebno oni vezani uz podsvijest, temeljili su se na tri klasična istraživačka područja psihoanalize - na izliječenim slučajevima, na snovima i neurotičnim simptomima - korak po korak, uz pomoć mnogih uspoređivanja, anegdota i sličica iz života bolnice. Pri tome neprekidno izvire i privlačnost, koja je obilježavala Freudov prozni način izlaganja: dijalozi s njegovim tadašnjim slušateljima od srca će razgaliti i nas, njegove današnje čitatelje. U stvari, Predavanja nemaju samo značaj uvoda u njegov način razmišljanja, već su i do danas ostala najčitanije djelo osnivača psihoanalize.