Sigmund Freud

Sigmund Freud (Freiberg u Moravskoj, danas Příbor, Češka, 6. svibnja 1856. – London, 23. rujna 1939.) bio je austrijski neurolog, psiholog i utemeljitelj psihoanalize, jedan od najutjecajnijih mislilaca 20. stoljeća. Njegove teorije o nesvjesnom, snovima, potiskivanju i seksualnosti snažno su obilježile psihologiju, psihijatriju, filozofiju, književnost i umjetnost.

Odrastao je u Beču, gdje je 1881. diplomirao medicinu. Usavršavao se u Parizu kod neurologa Jeana-Martina Charcota, čija su istraživanja histerije utjecala na njegov rad. U suradnji s liječnikom Josefom Breuerom objavio je Studije o histeriji (1895.), djelo važno za nastanak psihoanalitičke metode.

U knjizi Tumačenje snova (1900.) razvio je teoriju snova kao izraza nesvjesnih želja. Slijedila su djela Psihopatologija svakodnevnog života (1901.), Tri rasprave o teoriji seksualnosti (1905.) i Dosjetka i njezin odnos prema nesvjesnom (1905.), u kojima je istraživao psihičke sukobe, razvoj seksualnosti i svakodnevne manifestacije nesvjesnog.

Freud je oblikovao pojmove potiskivanja, Edipova kompleksa, prijenosa i obrambenih mehanizama. U djelu Ja i Ono (1923.) predstavio je strukturni model psihe koji razlikuje Ono, Ja i Nad-Ja.

Njegovi interesi obuhvaćali su i kulturu, religiju te društvo. O tome svjedoče knjige Totem i tabu (1913.), S onu stranu načela ugode (1920.), Budućnost jedne iluzije (1927.), Nelagoda u kulturi (1930.) i Mojsije i monoteizam (1939.).

Nakon nacističkog pripojenja Austrije 1938. emigrirao je u London, gdje je umro sljedeće godine.

Freudove su teorije izazvale brojne rasprave, a mnoge njegove tvrdnje danas se smatraju znanstveno spornima ili nedovoljno potvrđenima. Unatoč tome, njegov utjecaj na razumijevanje subjektivnosti, nesvjesnih motiva i ljudske kulture ostaje iznimno značajan.