Anarhija, država i utopija

"Pojedinci imaju prava i postoje stvari koje im nijedna osoba ili skupina ne smije učiniti (a da ne povredi njihova prava). Ta su prava tako čvrsta i dalekosežna da se postavlja pitanje što država i njezini dužnosnici smiju činiti, i mogu li uopće išta činiti. Koliko prostora prava pojedinca ostavljaju državi?" Ovo je početak a i zadaća Anarhije, države i utopije, ključnog djela američkog filozofa Roberta Nozicka. Njegov odgovor na ovo pitanje nedvosmislen je i beskompromisan. Odbacuje anarhističku tvrdnju da svaka država krši naša prava, ali opravdava jedino minimalnu državu koja štiti samo od nasilja i prijevare. Prema njemu, socijalna država uistinu krši naša prava. Jednaka raspodjela materijalnih resursa, kao i bilo koja druga raspodjela u skladu s nekim, nama dragim, modelom raspodjele zahtijevala bi, prema Nozicku, sustavno uplitanje u tuđe živote i onemogučavanje slobodnog odlučivanjaodraslih ljudi. Svoje egalitarne, ili bilo koje druge sklonosti odrasli pojedinci mogu ostvarivati udruživanjem u redistributivne ili druge zajednice - utopije koje se slobodno mogu formirati u okviru minimalne države. Stoga je Anarhija, država i utopija jedan od najžeščih filozofskih izazova egalitarizmu bilo u njegovoj socijalističkoj ili liberalnoj varijanti.