
Rekvijem
Kroz istoriju i sadašnjost, Mlakić piše o nestajanju, emigraciji i čovekovoj istrajnosti da preživi.
Da li svedočimo završnom činu tragedije koja se vekovima ponavlja u Bosni? Još od invazije Evgena Savojskog na Bosnu, narod je negovao nadu da je promena moguća. Prvi deo romana, pod nazivom „Rekvijem“, govori o ovom pohodu. Kada je savojski vojvoda lako osvojio bosanske krajeve, katolicima se činilo da je došlo spasenje, ali sve se završilo paljenjem Sarajeva i egzodusom Hrvata. Josip Mlakić, kroz spise franjevaca, oživljava to vreme i očaj koji su jedna zajednica i narod doživljavali.
Drugi deo, „Južno od neba“, smešten je tokom Svetskog prvenstva u Rusiji, hrvatska fudbalska reprezentacija juri ka finalu, a poslednji stanovnici gotovo napuštenog hrvatskog sela polako odlaze, neki umiru, dok drugi pronalaze sreću na Zapadu. U njegovom središtu je Ivo, čovek koji je izgubio sina u ratu i traga za njegovim posmrtnim ostacima. On bdi nad celim selom, koje njegovi bivši stanovnici posećuju samo jednom godišnje. Rekvijem odražava prošlost i sadašnjost, jer ne mogu postojati jedno bez drugog. Josip Mlakić je napisao bolan diptih o vremenima emigracije, o dobu kada ni najuporniji ne mogu da prežive. Rekvijem je veliki i veličanstveni roman o Bosni, o zemlji koja nestaje, ali pre svega, roman o čovekovim pokušajima da prevaziđe i prevaziđe sebe i svoja ograničenja.
Jedan primerak je u ponudi





