
Plima
Adam ne može zaboraviti noć kada mu je devojka Mici umrla. Još uvek ima noćne more, sanja krv, njeno mrtvo telo u moru...
On je spasilac i trebalo bi da spasava živote - ali ne može da je spase. Svake noći, iznova i iznova, isti san koji ga budi vrišteći. Ali sada mu se čini kao da sanja dok je budan. Mici ga proganja danju i noću. Zna da je to nemoguće, ali ona deluje tako stvarno, njeno lice tačno onakvo kakvog se seća. Šta ona želi od njega? Zašto ga ne ostavi na miru? Zar ne zna da je pokušao da je spase, zar ne zna da je učinio sve što je mogao?
Dva primerka su u ponudi




