Pisci i problemi
Prva poslijeratna knjiga kritika u hrvatskoj književnosti (1948.). Franičević iz socrealističke perspektive analizira suvremene pisce, probleme lirike i političku ulogu književne umjetnosti.
Knjiga eseja i književnih kritika Pisci i problemi (Kultura, Zagreb, 1948.) Marina Franičevića predstavlja iznimno važan povijesno-književni dokument jer je riječ o prvoj autorskoj knjizi kritika o hrvatskoj književnosti objavljenoj nakon Drugoga svjetskoga rata. Nastala u specifičnom i ideološki napetom poslijeratnom razdoblju, knjiga odražava tada dominantne dogmatske estetičke nazore socijalističkoga realizma, u kojima se od književnosti i pisca primarno zahtijevala društveno-politička angažiranost i usklađenost s novim društvenim poretkom. Kroz seriju tekstova Franičević raspravlja o ključnim estetskim i praktičnim pitanjima onodobne književnosti — od analize pojedinih pisaca i pjesničkih zbirki do općih razmatranja o ulozi lirike, naravi umjetničke istine i ideološkoj zadaći kritike. Iako je djelo kasnije u povijesti književnosti označeno kao tipičan primjer rane poslijeratne kritičke praakse, ono istovremeno svjedoči o Franičevićevom iznimnom poznavanju hrvatskog pjesništva te najavljuje njegov kasniji sveobuhvatni povjesničarski i znanstveni rad na proučavanju hrvatske književnosti.
Jedan primerak je u ponudi
