Nepovredivo mjesto
Kao što je A. Ernaux u Mjestu tražila jezik kojim će opisati klasnu patnju djetinjstva i mladosti, Ivko će u svom Nepovredivom mjestu opisati one koji su barem jednom u životu pomislili kako život nije doli apsurd egzistencije, njegovo vječito ponavljanje
Nepovredivo mjesto, debitantska zbirka priča Igora Ivka, po mnogočemu je nesvakidašnja pojava na hrvatskoj književnoj sceni. Ne događa se često da neki mlađi autor tako autoritativno stupa u priču, balansirajući između motivskog realizma i duboko egzistencijalističkog stava prema svijetu, vlastitom pripovjednom zrelošću zaštićen od težine tematskog kompleksa odabranog za sižejnu obradu.
Mladić koji sahranjuje svog oca, radnici poludjeli od repetitivnosti uredskih poslova, od laži i besmisla svijeta, ljudi kojima je život tek počeo, a već ga moraju tražiti drugdje, u Njemačkoj ili Irskoj – samo su neki od antijunaka običnoga i svakodnevice s kojima bi se čitatelj mogao lako poistovjetiti.
Jedan primerak je u ponudi
