Staroegipatska priča o Hotepu i Ankhnazi
Knjiga Avelina Stahuljka (1930.) romantična je književna maštarija o ljubavi, sudbini i životu inspirirana starim Egiptom. Djelo odražava tadašnju „egiptomaniju“ nakon otkrića Tutankhamunove grobnice 1922. godine.
Staroegipatska priča o Hotepu i Ankhnazi je rijetka knjižica objavljena 1930. godine u Osijeku u nakladi Kluba hrvatskih književnika i umjetnika. Djelo je donio, preveo i uveo Avelin Stahuljak, hrvatski književnik, prevoditelj i lokalni kulturni djelatnik.
Djelo pripada popularnom žanru povijesno-romantične proze koji je cvjetao u Europi 1920-ih i 1930-ih, posebice nakon otkrića Tutankhamunove grobnice 1922. godine, kada je izbila prava egiptomanija.
Stahuljak u uvodu objašnjava egipatske običaje, religiju, društveni život uz Nil, hramove i vjerovanja u zagrobni život, a zatim pripovijeda ljubavnu i sudbinsku priču mladih protagonista, Hotepa i Ankhnazi. Priča je lijepa književna kreacija inspirirana starim Egiptom, koja odražava duh svoga vremena i želju da se egzotične teme približe domaćem čitatelju.
Knjiga je namijenjena široj publici — zabavna, emotivna, s naglašenim romantičnim elementima, pustolovinom i didaktičkim opisima drevne civilizacije. Stil je tipičan za međuratnu hrvatsku književnost: pripovjedački, slikovit, s bogatim opisima krajolika, odjeće, obreda i emocija likova.
Danas je ovo djelo bibliografska rijetkost. Teško ga je pronaći u antikvarijatima i čuva se uglavnom u nacionalnim i sveučilišnim knjižnicama. Predstavlja zanimljiv primjer kako su hrvatski autori međuratnog razdoblja popularizirali drevne kulture i koristili ih kao kulisu za vlastitu književnu maštu.
Jedan primerak je u ponudi
