Darovi za bezimenu
Naslonim glavu na krilo samoći/ i slušam zvižduk vlakova u noći./ - O gdje si sada, gdje si Bezimena?
U Krkleca je probuđena svijest o svijetu u kojem egzistira čovjek, on osjeća i vidi vrijeme izokrenute stvarnosti, ljudske deformiranosti i bezdušja. U vremenu u kojem su pregažene osnovne ljudske slobode mora reagirati protestom. Jer, čini se, da e Krklec našao smisao svojeg poetskog stvaranja upravo u neprestanoj pobuni, u neprestanom opiranju stvarnom stanju, "prašumi roblja, groblja, zatočenika", prolaznosti i smrti, te je odatle prokuljao njegov krik pobune, kantilena rezignacije i ditirambski uzlet, žudnja za neiživljenim strastima, radost i gorčina. - Augustin Stipčević
Jedan primerak je u ponudi