Oči

"Popovićeva pjesma Oči, a tako isto i druge naše poeme iz vremena narodne revolucije, jeste revolucionarno-humanistički glas iz naše katastrofe i poemično diže glas za ljudsko dobro, uspravlja oboreni ljudski pozivi biva sastavnim dijelom osovljene riječi u borbi i u otporu svim mogućim nedaćama. Ovim ove poeme igraju ulogu u našem vremenu kao štosu u onom igrale Smrt Smail-age Čengijića i Mora ili koja druga, nadovezujući se tako na slavnu našu i književnu i oslobodilačko-nacionalnu tradiciju. Dobro je danas otvoriti te poeme kao i one stare: burni i borni iako često kobno intoniran i sjetom obojen javlja se glas narodni, glas vrijuće ljudske egzistencije i njezinih patnja i iskušenja, nada i vjere u dobro. Poema Oči Vladimira Popovića i kao glas, čisti ljudski glas narodni iz katastrofe, iz Udbine, iz razvaline, ali i kao nastavak velike poemične tradicije naše književnosti vidan je trenutak u hrvatskoj, uopće u jugoslavenskoj književnosti, u njezinom idejnom stremljenju i fantazijskoj boji - u njezinom moralno-poetskom biću." - Šime Vučetić, Ljudski glas iz Udbine.