Drago Ivanišević

Hrvatski književnik (Trst, Italija, 10. II. 1907 – Zagreb, 1. VI. 1981). Diplomirao je francuski jezik i komparativnu književnost 1930. na Filozofskom fakultetu u Beogradu, a doktorirao 1931. u Padovi radom o Danteu. Kao gimnazijski profesor radio je u Zagrebu i Karlovcu; 1939. postao upraviteljem Glumačke škole HNK-a u Zagrebu. Od 1944. u partizanskom pokretu; upravitelj Centralne kazališne družine pri ZAVNOH-u, a nakon II. svjetskog rata u Zagrebu ravnatelj Zemaljske glumačke škole 1945–49., profesor na Akademiji za kazališnu umjetnost 1950–59., tajnik Društva književnika Hrvatske 1960–63. i glavni urednik u Nakladnom zavodu Znanje 1965–67. Uređivao je časopis Teatar.

U svojoj poeziji stapao je estetske poticaje nadrealizma i hermetizma s temeljnim mediteranskim i lirskim senzibilitetom. Nastojeći istražiti neotkrivene mogućnosti jezika, posezao je za grubim, oporim izrazima, posebnom ritmičkom organizacijom, izlomljenom strukturom rečenice, jezičnim redukcionizmom, slikovitim detaljima, simbolima i metaforikom s elementima iracionalnoga. S naglašenom afektivnošću unosio satirične i groteskne tonove, ali i atmosferu ljubavi i topline. Stvaralačku zrelost dosegnuo je u posljednjem desetljeću života, objedinjujući osjećajnu žestinu sa žestinom izraza (Zemlja pod nogama, 1940; Srž, 1961; Poezija, 1964; Igra bogova ili pustinje ljubavi, 1967; Glasine, 1969; Historija, 1974; Čovjeku riječ, 1980). U zbirkama čakavskih pjesama Mali libar (1959) i Jubav (1960), preplavljenima dojmovima iz djetinjstva, pokušavao je doprijeti do praslojeva izvornoga jezika. Također je autor zbirki dječjih pjesama Kotarica stihova (1951), Da sam ptica (1970) i Mali, ne maline (1973), kratke proze Karte na stolu (1959) i strukturalno konvencionalne psihološke drame Ljubav u koroti ili Antiantigona (1957). Ostvario je nadahnute prijevode Federica Garcíje Lorce, Heinricha von Kleista, Andréa Gidea, Paula Éluarda, Pabla Nerude, Giuseppea Ungarettija, Luigija Pirandella i dr. Bavio se i slikarstvom te izlagao pod pseudonimom Albert Jordan. Dobitnik je Nagrade Goranov vijenac za pjesnički opus (1971) i Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo (1977).