Zofija Kossak-Szczucka

Zofija Kossak-Szczucka (rođ. Kossak, kasnije i Szatkowska; 10. kolovoza 1889. Kośmin, Volinija – 9. travnja 1968. Bielsko-Biała) bila je poljska katolička književnica, publicistkinja i heroine otpora u Drugom svjetskom ratu.

Potjecala je iz slavne umjetničke obitelji Kossak (unuka Juliusza Kossaka, nećakinja Wojciecha Kossaka). Djetinjstvo i mladost provela je na Voliniji. Studirala je slikarstvo u Varšavi, ali se okrenula književnosti. Debitirala je 1922. romanom Pożoga (Požar), autobiografskim svjedočanstvom o strahotama boljševičke revolucije i poljsko-sovjetskog rata na istoku Poljske. U međuratnom razdoblju postala je jedna od najpopularnijih poljskih spisateljica katoličke orijentacije.

Najvažnija djela:

• Krzyżowcy (Križari, 1935.) – monumentalni povijesni roman o križarskim ratovima
• Król trędowaty (Kralj gubavac, 1936.)
• Bez oręża (Bez oružja, 1937., eng. Blessed Are the Meek) – o sv. Franji Asiškom, preveden na više jezika
• Złota wolność (Zlatna sloboda, 1928.)
• Beatum scelus (1924.)
• Legnickie pole (Legničko polje, 1930.)
• Z miłości (Iz ljubavi, 1925./26.) – o sv. Stanislavu Kostki
• Szaleńcy Boży (Božji luđaci, 1929.)

Pisala je i pripovijetke, dječje knjige, publicistiku i memoare. Njezini povijesni romani spoj su uzbudljive fabule, duboke katoličke vjere i nacionalnog patosa.

Za vrijeme njemačke okupacije bila je aktivna u podzemlju. Uređivala je ilegalne novine, 1941. suosnivačica je Frontu Odrodzenia Polski (Fronta obnove Poljske), a 1942. jedna od utemeljiteljica Żegote – tajne organizacije za spašavanje Židova. Unatoč vlastitim ranijim antisemitskim stavovima, javno je prosvjedovala protiv holokausta (članak Protest! 1942.) i riskirala život spašavajući progonjene. Uhićena 1943., zatvorena u Auschwitzu (broj 64491), kasnije u Pawiaku gdje je osuđena na smrt, ali je oslobođena zahvaljujući podzemlju. Sudjelovala je i u Varšavskom ustanku.

Nakon rata emigrirala je u Englesku (kasnije Francusku), gdje je nastavila pisati. U Poljsku se vratila 1957. i živjela u Górki Wielkie. Umrla je 1968. Godine 1982. proglašena je Pravednicom među narodima.

Zofija Kossak-Szczucka ostaje simbol hrabrosti i složene poljske duše 20. stoljeća – književnica koja je iz vjere i domoljublja prelazila granice predrasuda i postala heroina humanosti. Njezina djela, posebno križarska trilogija, i danas se čitaju u Poljskoj i u prijevodima.