Cesare Pavese

Talijanski književnik (Santo Stefano Belbo kraj Cunea, 9. IX. 1908 – Torino, 26. VIII. 1950), nakon studija književnosti u Torinu, zbog antifašističke aktivnosti bio je prognan u Kalabriju (1935–36), gdje je počeo pisati dnevnik Umijeće življenja (Il mestiere di vivere, 1952). Urednik u nakladničkoj kući Einaudi (Torino); prevodio i kritički pratio američke i engleske autore (Američka književnost i drugi eseji – La letteratura americana e altri saggi, 1951). Podvojen između konkretnog angažmana i egzistencijalne krize suvremenoga čovjeka, postao je simbolom talijanskog poslijeratnog intelektualca. Prvom zbirkom pjesama Rad umara (Lavorare stanca, 1936) najavio je svoje ključne teme. Poetičku osnovu »pjesme-pripovijetke«, kojom se izdvojio iz naraštaja hermetičara, zamijenio je subjektivnim lirskim izrazom »pjesme-slike« u drugoj pjesničkoj zbirci (Doći će smrt i imat će tvoje oči – Verrà la morte e avrà i tuoi occhi, 1951), s trajnom temom samoubojstva. U romanima je slijedio simbolički realizam (Tvoji krajevi – Paesi tuoi, 1941; Drug – Compagno, 1947; duologija Prije nego što se pijetao javi – Prima che il gallo canti, 1948., koja sadrži Tamnicu – Carcere i Kuću na brijegu – La casa in collina, i dr.). Najpoznatiji mu je roman Mjesec i krijesovi (La luna e i falò, 1950). O odnosu mita i povijesti pisao je u antropološkom i psihoanalitičkom ključu u lirskoj prozi Dijalozi s Leukotejom (Dialoghi con Leucò, 1947). Posmrtno objavljena djela: Pripovijetke (Racconti, 1960), Pisma (Lettere, 1966) i Ciau Masino (1968).

Citiranje: Pavese, Cesare. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 31. 10. 2023.